БИЛТЕН ОБНОВА
 
 

 

 



Croatia's HPB bank improves business before sale

Mon, Oct 15 2012

ZAGREB (Reuters) - Croatia's last state-owned bank Hrvatska Postanska Banka (HPB) is achieving strong results and loan growth as the government prepares to sell its majority stake, its chief executive said.

In an interview with Reuters on Monday, Cedo Maletic said HPB had posted a net profit of 88 million kuna ($15.2 million) in 2011, marking a turnaround after having slumped to a net loss of almost 450 million kuna two years before.

The bank, which is recovering from the indictment earlier this year of its former chief executive and two other top managers for corruption because of politically linked loan mismanagement, expects an even better result this year, Maletic said.

He noted the bank had posted a net profit of 61 million kuna in the first six months of the year.

"We expect the current positive trend in business results to continue," said Maletic, who took over the bank in late 2009.

The government wants to sell its 51.46 percent stake in the bank, which controls 4.1 percent of the local market, to help prop up the budget and secure fresh capital for the bank itself.

A tender for the appointment of a sale adviser closes on October 29.

Maletic said a capital boost was needed for the bank's further expansion. More than 90 percent of Croatia's banking sector is controlled by foreign banks, mostly from Italy and Austria.

"We have substantially improved business results but additional funds would be welcome if we are to (realise) ... the bank's potential rapidly ... That's how I see the key benefit of privatisation", Maletic said.

Croatia, scheduled to join the European Union next July, has had four years without economic growth, during which time a lending boom of the past decade has reversed. Lending fell 0.3 percent to the corporate sector and 1.1 percent to individuals in the first eight months, Croatia's central bank has said.

But Maletic said HPB had bucked the trend.

"Our loan portfolio rose 7.1 percent in the first eight months, with loans to firms growing 3.0 percent and to citizens 10.6 percent," Maletic said.

In the last two years, HPB has also cleared up a large part of its bad loan portfolio and has improved risk management.

"The level of bad loans is at 23.2 percent. It is above the banking sector's average of 13 percent, but it's falling," he said.

"What's important is that provision (for) ... bad loans is equal to the average level of the whole sector," Maletic said, adding that HPB's capital adequacy is at 14.8 percent, above the legal minimum of 12 percent.

Maletic said the biggest room for growth was in the retail sector, where the bank holds some ten percent of the market in current or checking accounts.

HPB sees further potential in an existing strategic partnership with the national postal service, as the postal network offers many new potential sales channels through its more than 1,000 post offices.

(Reporting by Igor Ilic; Editing by Zoran Radosavljevic and David Holmes)

http://uk.reuters.com/assets/print?aid=UKBRE89E0IE20121015

 

Imovina Srpske banke spašava budžet

Zgrada u Jurišićevoj ulici nije bila uknjižena kao vlasništvo HRT-a nego kao "društvena imovina" i Vrdoljak je nije mogao prodati kao svoju. Zato su Tuđmanovi ministri posebnim dekretom odobrili tu prodaju, tvrdi Mihajlo Šaškijević, potomak jednog od dioničara Srpske banke. Kupac je bila Hrvatska poštanska banka, čiju privatizaciju priprema nova Vlada

I dok Vlada vrši pripreme za privatizaciju Hrvatske poštanske banke, rijetki znaju da je ta banka pod sumnjivim okolnostima kupila monumentalnu zgradu u Jurišićevoj ulici u Zagrebu, nekada u vlasništvu Srpske banke. Ministar financija Slavko Linić javnosti poručuje kako HPB ne želi prodati strancima, već domaćim investitorima, kako bi banka ostala u hrvatskom vlasništvu, iako više ne u vlasništvu države. Međutim, nitko ne spominje da je današnje sjedište HPB-a u Jurišićevoj ulici broj četiri nekada bilo sjedište Srpske banke, da je Srpska banka zgradu svoje centrale počela graditi 1910. i u nju se uselila 1914. godine, da je bila ukinuta političkim dekretima, a imovina joj je oduzeta pod strašnim represalijama.



Osnovana 1895. godine u Zagrebu, Srpska banka brzo je postala jedna od
moćnijih financijskih institucija u južnom dijelu Austro-Ugarske Monarhije. Pored centrale u Zagrebu, imala je svoje poslovnice u Splitu, Novom Sadu i Budimpešti. Investirala je u brodogradnju, rudarstvo, metalurgiju, zračni promet, hotelijerstvo... Imala je svoje udjele u rudniku Trepča, u brodogradilištu Kraljevica i bila je vlasnik hotela "Imperijal" i "Lapad" u Dubrovniku. Nastavila se razvijati i u Kraljevini SHS, sve do 1941. godine, kada nastupa mračno razdoblje u kojem njena sudbina i imovina više nisu ovisile o vlasnicima i dioničarima, već o društveno-političkim i nacionalno-ideološkim previranjima – tada je učinjeno sve da se njena imovina otme, a svaki trag njenog postojanja zatre.

Svjedoci zločina

Šezdeset godina poslije, ime Srpske banke ponovo se potiho počelo spominjati. U ljeto 2000. godine u Zagrebu se okupilo nekoliko preživjelih dioničara i veći broj nasljednika pokojnih dioničara, koji ponovo registriraju Srpsku banku. Na njeno čelo stao je Mihajlo Šaškijević, umirovljeni profesor iz Čikaga, potomak jednog od dioničara koji je napisao knjigu "Deoničari Srpske banke, žrtve zločina Pavelića, Broza i Tuđmana", koja je nastala na temelju rezultata višegodišnjeg istraživanja, sakupljanja arhivske građe i potrage za nasljednicima pokojnih dioničara.

- Mi nasljednici dioničara stojimo na stanovištu da je na prvom mjestu pitanje časti, dostojanstva i ugleda naših djedova koji su svoj životni rad uložili u napredak svog naroda, a zauzvrat su bili ponižavani, opljačkani, utamničeni, divljački ubijani i klani. U Srpsku banku uložen je mukotrpan rad naših djedova. Taj rad prvo je opljačkao u ime hrvatske državnosti Ante Pavelić, a nakon njega u ime izgradnje socijalizma Josip Broz. Tuđman i Milošević su našu preostalu imovinu poklanjali svojim suradnicima. Današnja vlast pokušava tu imovinu prodati budzašto strancima - opisuje pljačku Srpske banke Mihajlo Šaškijević.

Prvo se 1941. godine, na samom početku Pavelićeve endehazije, na udaru našlo samo ime Srpske banke. Temeljem zakonske odluke, Pavelić je naredio da sve ustanove moraju promijeniti svoja, za tadašnji režim nepoćudna imena. Upravni odbor Srpske banke nije imao drugog izbora nego prihvatiti novi naziv Trgovinsko industrijalna banka d.d. Zagreb i pokušati spasiti njenu imovinu. Međutim, ustaški režim nije stao samo na imenu banke, zakonom i prijetnjama promijenio je vlasničku i upravljačku strukturu banke, povećao dioničku glavnicu upisom novih dionica, koje je sve kupila Poštanska štedionica Nezavisne Države Hrvatske, čime je postala većinski dioničar i vlasnik imovine Srpske banke. S novim upravnim odborom, u kojem je od 17 članova bilo samo petero dioničara, Srpska banka je prešla u ruke Pavelićevih ustaša.

- Na djelu je bila otimačina imovine Srpske banke. Odluke su donesene na skupštini održanoj 31. juna 1941. godine, u vrijeme kada su već počeli pokolji Srba. Zapravo, neki dioničari Srpske banke već su bili ubijeni i to je bilo poznato članovima upravnog odbora. Pristajanjem na uslove ustaškog režima, stara uprava je spasila živote nekolicine Srba. Oni koji su ostali u Zagrebu i upravi radili su što su morali. Ostali su više kao svjedoci zločina nego čuvari otete imovine - ističe Mihajlo Šaškijević.

Konfiskacija imovine

- Neposredno poslije te skupštine izvršen je pokolj srpskih seljaka u glinskoj crkvi. Nepoznato je koliko je dioničara Srpske banke tom prilikom zaklano. U Glini i okolini bilo je preko stotinu dioničara, dok je Srpska banka bila u uskoj suradnji sa Srpskom štedionicom u Glini. Vječita tajna ostat će i brojka stradalih dioničara Srpske banke po ustaškim logorima u Jadovnu, a potom i u Jasenovcu - opisuje dalje Šaškijević povijest Srpske banke.

Godine 1945. novouspostavljena komunistička vlast ukinula je rad Srpske banke, a njenu imovinu 1946. zapečatila konfiskacijom. Već u jesen 1945. pohapšeni su članovi ratnog upravnog odbora Srpske banke, odnosno tada Trgovinsko industrijalne banke i optuženi za suradnju s neprijateljem, čime su, kako se isticalo u presudi, pridonijeli jačanju ekonomske snage njegove vojske. Tokom suđenja, okružni narodni sud u Zagrebu zaključio je da su stari članovi uprave jasno i nedvosmisleno, u potpunoj harmoniji, surađivali s ustaškom upravom, te da nije dokazano da su na suradnju pristali pod prisilom, nego samo da spasu svoj kapital. Epilog tog sudskog postupka su zatvorske i smrtne kazne za članove uprave i konfiskacija cjelokupne imovine Trgovinsko industrijalne banke, odnosno Srpske banke, koja biva prenesena u vlasništvo države. Takvu odluku sud je obrazložio time da dioničari materijalno odgovaraju za rad i krivična djela onih koje su izabrali i kojima su povjerili ravnateljstvo banke. "Osim toga dioničari su crpili materijalnu korist iz inkriminiranog rada članova upravnog odbora, pa je pravedno, da iz takvog rada snose i materijalnu štetu", zaključuje na kraju svoje presude okružni sud u Zagrebu. Banka je zvanično prestala raditi 1948. godine.

- I opet, po drugi put priča o sudbini Srpske banke bila je ispisana krvavim slovima. U pitanju nije bila ni osveta, ni mržnja, a najmanje pravda. Suđenje je bio put da se legalizira ova otimačina i pljačka. Prava slika toga suđenja je presuda na dvije godine zatvora Stevanu Kalemberu, koji je tada bio u 84. godini života. Starac koji nije na sebi imao ni jednu mrlju, koji je bio poznat po svojoj požrtvovnosti, kojemu su jednog sina zaklali ustaše i koji je Zagreb napustio još 1942. godine. Tom presudom oteta je imovina i dioničarima koji su sve vrijeme rata živjeli u SAD-u, pa i imovina Crkvenoškolske opštine Srpske pravoslavne crkve Svetog Đorđa u Kanzas Sitiju. Kako je bilo moguće da su građani zemlje koja je bila u ratu sa stvarnim neprijateljem i koji su živjeli na drugoj strani oceana surađivali s neprijateljem? - pita Mihajlo Šaškijević.

No, tu nije bio kraj otimačini imovine dioničara Srpske banke. Odlukom vlade Narodne Republike Hrvatske, upravljanje i korištenje zgradom u Jurišićevoj četiri dobiva Radio-televizija Zagreb. Takvo stanje trajalo je sve do 1991. godine. Od imovine Srpske banke ostale su samo zgrade. Uspostavom samostalne Hrvatske otvorena je mogućnost da se konačno pravim vlasnicima vrati konfiscirana imovina. Međutim, u slučaju Srpske banke to nije učinjeno, već se s nepravdom otišlo korak dalje.

Nepravdom na nepravdu

Dvije najvrednije zgrade bile su ona glavnog ureda Srpske banke u Jurišićevoj i zgrada poslovnice u Splitu, na Rivi, koja je pod izgovorom da se vlasnici ne mogu naći predana splitskoj općini, koja ju je izdavala i stanarinu uzimala sebi. Zgrada u Jurišićevoj imala je drugačiju priču. Pravno upitnom odlukom na osnovu Zakona o HRT-u, koji je stupio na snagu prije Zakona o zabrani prijenosa prava raspolaganja i korištenja određenih nekretnina u društvenom vlasništvu na druge korisnike, odnosno u vlasništvo fizičkih i pravnih osoba, izvršena je pretvorba imovine HRT-a, pa tako i zgrade u Jurišićevoj površine 4.917,35 četvornih metara. Januara 1995. Upravni odbor Hrvatske radiotelevizije, koju je tada vodio direktor Antun Vrdoljak, a uz prethodno pribavljeno mišljenje i blagoslov vlade, donosi odluku o prodaji te zgrade novoosnovanoj Hrvatskoj poštanskoj banci. Zgrada u Jurišićevoj prodana je za 20 milijuna tadašnjih njemačkih maraka. Nakon što je HPB taj iznos isplatio, HRT daje banci tabularnu ispravu na temelju koje se ona u gruntovnici upisuje kao vlasnik.

- Zgrada u Jurišićevoj nije bila uknjižena kao vlasništvo HRT-a nego kao "društvena imovina" i ni u kakvom slučaju nije mogao Vrdoljak tu imovinu prodati kao svoju. Za to su mu dobro došli Tuđmanovi ministri koji su posebnim dekretom odobrili tu prodaju i konačno presudili imovini dioničara Srpske banke. Upravni odbor Srpske banke stoji na stanovištu da je pravno i vlasnički Srpska banka tamo gdje je bila na dan 6. aprila 1941. godine. Najavljena privatizacija Hrvatske poštanske banke već je viđeni scenarij da je nepravda ponovo na pomolu. Nije prvi put da srpska imovina spašava nečiji budžet. Pored očigledne pljačke, ta imovina i danas na svojim zidovima ima krv zaklanih dioničara Srpske banke - poručuje Šaškijević.

Pored udruženja potomaka dioničara, registriranog u SAD-u pod nazivom Association of Heirs of the Shareholders of Srpska Banka, za prava dioničara i imovinu Srpske banke bori se i Udruženje naslednika deoničara Srpska banka d.d. Zagreb 1895, koje je prije tri mjeseca registrirano u Novom Sadu.

- Registrovani smo tek ove godine, jer donošenjem Zakona o restituciji na teritoriji Republike Srbije tek su se sada stvorili povoljni zakonski okviri. Imamo rok do aprila 2014. godine da prikupimo potrebnu dokumentaciju i da podnesemo zahtev pred vlastima. Udruženje deluje po pitanju imovine u Srbiji, iako smo u statutu ostavili mogućnost delovanja na svim prostorima gdje je Srpska banka nekada poslovala - napominje predsjednik udruženja Đorđe Pivnički.

400 nasljednika dioničara

- Iz dokumenata kojima raspolažemo znamo tačan broj i imena svih deoničara iz 1941. godine. Dužim istraživačkim radom došlo se do 400 naslednika koji žive širom planete. Veoma nam je drago što nam je poznato i desetak i danas živih deoničara. Ono što je možda i bitnije od samog broja naslednika i članova oba udruženja, u SAD-u i Srbiji, jeste to što do sada poznati naslednici poseduju zajedno oko 40 odsto ukupnog broja deonica, odnosno polažu legitimno pravo u svim državama bivše Jugoslavije na ekvivalentan postotak danas postojeće imovine, kao i pravo da sačuvaju ostalo dok se drugi deoničari i naslednici ne pronađu - navodi Pivnički.

-Vlasnici Srpske banke bili su deoničari, njih 6.700 koji su posedovali 570.000 deonica. Niko nije imao više od 12.000 deonica, dok je većina imala manje od 20. Teško je danas reći koja je vrednost Srpske banke u pitanju, ali zasigurno preko 200.000.000 dolara, ne računajući udeo u Trepči. Po najnovijim procenama, u celini vredi i preko hiljadu milijardi dolara - ističe Pivnički.

Pored političke i privredne elite Zagreba tog vremena, među dioničarima bili su Jovan Jovanović Zmaj, Simo Matavulj, Ivan Meštrović, Mihailo Pupin, Nikola Tesla, porodice Vlahe Bukovca, Stevana Sremca, Laze Kostića, Isidore Sekulić, Ive Andrića, Alije Izetbegovića...

Nažalost, na našim prostorima sve se brzo zaboravlja, naročito kada to ne korespondira s trenutnim interesima onih koji imaju moć. Sve hoćemo sada i odmah, ne vodeći računa o pravdi. Također, ovdje još nije saživio institut neprikosnovenosti privatnog vlasništva. Države koje ga svojim aparatom trebaju štititi, često ga svojim zakonima, odlukama i postupcima onemogućuju. Na kraju možemo samo pitati: Dokle tako?

PIŠE: Paulina Arbutina

 

ponedeljak, 23 avgust 2010 23:27

IVAN NINIĆ


Imovina „Trepče“ se prodaje po bagatelnim cenama i arči na sve moguće načine, ali o tome nadležni organi u Srbiji ćute i sve mirno posmatraju

Sudbina najvećeg industrijskog i rudnog kompleksa u Evropi kombinata „Trepča“, koji se prostire u južnoj srpskoj pokrajni, a koji se nalazi pod okupacijom i uzurpacijom, još uvek je neizvesna. Celokupnu imovinu „Trepče“ ili pak imovinu „Trepče jug“, kojom sada upravljaju Šiptari, tzv. Kosovska poverilačka agencija može samoinicijativno da rasproda. Ako režim u Beogradu bude i dalje „spavao“, a UNMIK ili EULEKS tako nešto aminuju, Srbija će i formalno ostati bez svog giganta. Pitanje je samo ko će u „čerupanju“ imovine „Trepče“ biti brži? Da li li štiptarske vlasti, UNMIK ili srpsko rukovodstvo na čelu sa Jovanom Dimkićem?

Ko od njih najviše pustoši „Trepču“ tokom poslednje decenije, gotovo da je nemoguće izmeriti. Svi oni daju svoj maksimalni „doprinos“, ne bi li iza sebe ostavili samo pepeo i uspomenu na „Trepču“. Svakako nema dileme da je stavljanjem „Trepče“ pod kontrolu UNMIK-a i KFOR-a, otpočeta priprema terena da se na kratkoročnom planu ovaj srpski gigant uništi, a da se na dugoročnom planu totalno preotme od Srbije. Pošto je uništavanje daleko brži i lakši proces, imovina „Trepče“ se prodaje po bagatelnim cenama i arči na sve moguće načine, ali o tome nadležni organi u Srbiji ćute i sve mirno posmatraju.

Zato je neophodno ukazati kako se sistematski pustoši srpska „Trepča“. 

KUŠNER SPROVEO UPAD U „TREPČU“

Podsećanja radi, „Trepča“ je okupirana još 14. avgusta 2000. godine, kada je, u ranim jutarnjim časovima, oko 900 pripadnika KFOR-a opkolilo, a potom i blokiralo rad ovog kompleksa u Zvečanu. Pod izgovorom da se „Trepča“ u svom radu nije pridržavala „ekoloških standarda“, u akciji okupacije su učestvovali britanski, francuski, danski i pakistanski vojnici KFOR-a. Prvo je izvršen upad u topionicu olova u kojoj su pretežno bili zaposleni Srbi, a zatim je oko 150 vojnika Engleskog kraljevskog puka upalo u trepčin hotel „Zvečan“. Nakon preuzimanja industrijskog kruga, izvršen upad u upravnu zgradu „Trepče“.

Istog jutra je UNMIK policija izvršila upad u zvečanski Radio „S“, prekinula program i oduzela opremu za emitovanje radijskog programa. Inače, ovo je bio jedini lokalni servis informisanja na srpskom jeziku, a njegovo zatvaranje je naredio Sajmon Hejzlok, tadašnji UNMIK-ov komesar za medije. Da okupacija „Trepče“ izgleda kao sasvim legalan akt, postarao se niko drugi nego Bernar Kušner, tadašnji šef UNMIK-a.

Godinu dana pre upada u „Trepču“, tačnije 25. jula 1999. godine, Kušner je doneo uredbu kojom: „UNMIK ima nadležnost nad pokretnom i nepokretnom imovinom (uključujući bankovne račune) i svakom drugom imovinom koja je vlasništvo ili je registrovana u ime Savezne Republike Jugoslavije ili Republike Srbije, a koja se nalazi na teritoriji Kosova“. Dakle, Kušner je na primeru „Trepče“ najbolje pokazao šta jedna njegova uredba praktično znači za našu državu. „Oni koji su upravljali „Trepčom“ nisu uspeli... nekoliko ljudi je profitiralo, dok je zajednica patila“, izjavio je Bernar Kušner, nakon preuzimanja „Trepče“. 

EKOLOGIJA-IZGOVOR ZA OTIMANJE „TREPČE“

Poznato je da „velike sile“ ne rade ništa napamet i ništa slučajno, i o tome na najbolji način svedoči izveštaj tzv. Međunarodne krizne grupe (MKG), koji je objavljen 26. novembra 1999. godine, pod nazivom „Trepča: izlaz iz lavirinta“. Inače Međunarodna krizna grupa je privatna organizacija, koju između ostalog najviše finansiraju Džordž Soroš i Vlada SAD. Dosadašnja praksa je pokazala da se MKG bavi lobistički, i obaveštajno-analitičkim poslovima za potrebe realizacije strateških, globalnih interesa SAD i njenih saveznika. U spornom dokumentu MKG, pruža se logistička podrška i daju se konkretne smernice i saveti UNMIK-u da što brže treba da preuzme „Trepču“, uz plan kako da to učini.

Globalisti i srbomrsci iz MKG predlažu UNMIK-u da komisija za ekološku procenu Zvečana podnese izveštaj o stanju tamošnje opreme i da se na bazi tog izveštaja blokira rad „Trepče“. „UNMIK i KFOR treba pod hitno da u potpunosti preuzmu kompleks „Trepča“ uključujući i zatvaranje ekološki štetnog postrojenja u Zvečanu“, preporučuje se u izveštaju MKG. Takođe, u izveštaju MKG se ističe da međunarodna zajednica treba da preuzme „Trepču“ bez obzira ko je na vlasti u Srbiji. Međutim, u MKG smatraju da bi bilo bolje da se to učini dok je Slobodan Milošević na vlasti, kako bi onda „progresivna i demokratska opozicija“ mogla da za to optuži Miloševića.

Slučajno ili ne, ali okupacija „Trepče“ je izvršena baš po preporukama iz izveštaja MKG, tako što je francuska štampa krajem jula 2000. godine, objavila seriju tekstova o navodnom trovanju olovom francuskih vojnika KFOR-a. Zatim je 1. avgusta Ministarstvo odbrane Francuske zatražilo od „svog čoveka“ Bernara Kušnera da „privremeno ograniči“ rad „Trepčine“ topionice u Zvečanu. Već 8. avgusta, potparolka UNMIK-a Suzan Manuel je izjavila da je nekoliko pripadnika te misije otrovano olovom, jer je koncentracija olova u vazduhu, u Zvečanu i okolini, „20 puta veća od dozvoljene“. Inače, rezultati merenja koncentracije olova u vazduhu, od strane UNMIK-a nisu se poklapali sa rezultatima merenja srpskog rukovodstva, ali bez obzira na to, ovaj izgovor je iskorišćen za okupaciju i preotimanje „Trepče“. 

KOME OKUPIRANA „TREPČA“ PUNI DŽEPOVE?

Po preuzimanju „Trepče“, UNMIK je formirao administrativno telo pod nazivom „Trepča Kosovo under UNMNIK Administration“, koje je potom preuzelo ingerencije nad upravljanjem sredstvima preduzeća (aktiva), dok ih pasiva uopšte nije interesovala (akcijski kapital, obaveze prema dobavljačima, bankama, fondovima, fiskalne obaveze). Za glavnog menadžera UNMIK je prvo postavio Jana Bergstroma, a potom Charlesa C. Browna, Patrika Grmana, Paula Nellesa... Funkcionalna podela kombinata je izvršena na dva dela, i to: „Trepča-UNMIK-jug“ (direktor Nazmi Mikulovici) i „Trepča-UNMIK-sever“ (direktor Jovan Dimkić). Nakon toga skoro svi materijalno finansijski tokovi su vršeni preko novopostavljenog menadžmenta („Trepča-UNMIK“).

Iz dokumenta koji nosi oznaku „poverljivo“, a koji je, u decembru 2004. godine, sačinjen za potrebe UO „Trepče“, vidi se da je, od oktobra 2001. godine, novo rukovodstvo vršilo prodaju granulisane šljake i olovne prašine koja se nalazila u krugu fabrike „Trepča-UNMIK-sever“. Prodaja ovog, kako se navodi „otpadnog materijala“, vršena je po nalogu glavnog (stranog) menadžera „Trepče“, a u cilju „čišćenja industrijskog kruga u Zvečanu od otpada“. Ugovore sa cenama i količinama, po modelu anglo-saksonskog prava, potpisivao je, kako se navodi, na bazi „najbolje ponude“, iskuljčivo glavni menadžer „Trepče“. 

Prodaja 10.000 tona granulisane šljake po ceni od svega 15 DM/t (ukupno: 75.000 DM), izvršena je firmi „Most-color“ iz Beograda, po ugovoru iz oktobra 2001. godine. U periodu od februara do avgusta 2003. godine, u više navrata, izvršena je prodaja olovne prašine preduzeću „Metal-Hemico“ iz Šabca. Oko 16.500 t je prodato po ceni od 42 USD/t, dok je 15.751t prodata poceni od 53,50 USD/t, čime je ostvarena zarada od preko 1,5 miliona USD. Međutim, naš sagovornik, jedan od bivših rukovodioca u kombinatu „Trepča“, tvrdi da je na ovom poslu kombinat „Trepča“ višestruko oštećen, jer je prodajna cena granulisane šljake i olovne prašine bila višestruko niža od tržišne. 

IMOVINU I SIROVINE „NA DOBOŠ“

- Realna cena granulisane šljake je na tržištu iznosila 25-30 Euro/t, a u „Trepči“ je 10.000 t prodato po ceni od 7,5 Euro/t, što znači da je preduzeće oštećeno za najmanje 175.000 evra. A što se tiče prodaje olovne prašine, njena tržišna vrednost je bila od 4 do 7 puta veća u odnosu na cenu po kojoj je prodata, što znači da je „Trepča“ oštećena za 2,5 miliona evra. Prikupljanje najboljih ponuda za otkup granulisane šljake i olovne prašine je velika farsa, jer se oglas objavljuje u listu „Jedinstvo“, koji se distribuira samo na teritoriji Kosova i Metohije, tvrdi naš sagovornik za internet magazin „Vidovdan.org“.

Naš izvor iz „Trepče“ otkriva interesantne detalje i iznosi dokaze o tome kako se sve u kontinuitetu od 2000. godine pljačka i krčmi imovina najvećeg srpskog kombinata. Kao glavnog krivca za to navodi Jovan Dimkića, generalnog direktora „Trepča-UNMIK-sever“:

Bez ikakve naknade i odluke UO, „Trepčino“ građevinsko zemljište u strogom centru Zvečana, ustupljeno je privatnim licima i firmama za izgradnju stambenih i poslovnih objekata. U međuvremenu je prodat i ekskluzivni „Trepčin“ poslovni prostor u Beogradu (objekti od oko 370 m2), Nišu (oko 100 m2), Sarajevu (oko 200 m2), Kosovskoj Mitrovici (oko 60 m2), kao i bazen za plivanje u Zvečanu. Kamioni, buldožeri, drobilice i druge građevinske mašine koje su u vlasništvu „Trepče“, ustupljene su pojedinim privatnim firmama, koje su potom izvodile radove u Kosovskoj Mitrovici i Zvečanu, na stambenim zgradama, fakultetima i studentskim domovina. Tako su u poslednjih 10 godina privatnici ostvarivali profit, a „Trepča“ je beležila gubitke, otkriva sagovornik internet magazina „Vidovdan.org“.

ZAŠTO TUŽILAŠTVO ĆUTI?

Prvi potez Jovana Dimkića, kada je 24. januara 2001. godine izabran za direktora „Trepča-UNMIK-sever“ bio je smena i otpuštanje kompletnog rukovodećeg kadra koji je upravljao svim „Trepčinim“ pogonima, rudnicima i fabrikama. Prema mišljenju našeg sagovornika, to je učinjeno s namerom da se eliminišu inženjeri i iskusni kadrovi, u čijem prisutstvu čerupanje imovine „Trepče“ ne bi bilo moguće. Kao ilustraciju za to naš sagovornik precizno iznosi detalje skandalozne prodaje „Trepčinog“ poslovnog prostora u centru Beograda.

Direktor Dimkić je ovlastio svog pomoćnika da 5. maja 2005. godine, potpiše i overi ugovor između „Trepče“ i preduzeća „Metal-Hemico“ iz Šapca o kupoprodaji 229,29 m2 poslovnog prostora u Knez Mihailovoj ulici br.11-15 (drugi sprat) u Beogradu. To je učinio, bez odluke UO kombinata, po bagatelnoj ceni od 2.200 evra/1 m2, čime je oštetio preduzeće za najmanje 350.000 evra. Nikakav postupak javnog oglašavanja ili licitacije nije predhodio prodaji spornog poslovnog prostora. Da skandal bude veći, iz ugovora proističe da je kupac u obavezi da iznos od 70.000 evra uplati na račun Jedinstvene sindikalne organizacije „Trepča“. Šta će ovaj novac na računu sindikata? Na isti način, preostali dug je, prema ugovoru, trebalo isplatiti u osam jednakih rata, ali se ne preciziraju rokovi isplate, otkriva za internet magazin „Vidovdan.org“ jedan od bivših rukovodioca „Trepče“.

O svim ovim nepravilnostima i rasprodaji imovine i sirovina „Trepče“, putem dve krivične prijave, u februaru 2004. godine i oktobru 2005.godine, obavešteno je Republičko javno tužilaštvo u Beogradu. Međutim, uprkos tome, napori istraživačkog tima internet magazina „Vidovdan.org“ da od nadležnog tužilaštva dobije informaciju šta je po spornim prijavama preduzeto i da li se zbog čerupanja „Trepče“ vodi bilo kakva istraga, ostali su bez uspeha. Jednostavno ova pravosudna institucija mesecima ne odgovara na naš zahtev, što samo potvrđuje tezu da aktuelni režim ignoriše kriminalna dešavanja u „Trepči“. Kao da nešto indicira da su se država Srbija i režim Borisa Tadića definitivno odrekli svakog vida borbe za očuvanje i ponovno oživljavanje srpske „Trepče“!?


ŠTA O „TREPČI“ KAŽE STATISTIKA?

Pojedine ekspertske procene govore da je „Trepča“ najveća regija u svetu kada je reč zalihama olova, cinka i srebra. Ukupne rezerve olovo-cinkove rude na teritoriji Kosova i Metohije iznose 51 milion tona, od čega se samo 6,5 miliona tona prostire na severnom delu pokrajne. To praktično znači da se najveće rezerve rude prostiru u južnom delu („Trepča-UNMIK-jug“) koji eksploatišu Šiptari. Samo rudnik „Stari trg“ ima rezerve od oko 28 miliona tona rude. Danas, uz minimalne kapacitete, rade samo dva rudnika „Trepče“ u severnom delu Kosovske Mitrovice („Belo brdo“ i „Crnac“).

Pre nego što je „Trepča“ pala pod protektorat UNMNIK-a, pod upravom države Srbije je ratnu 1999. godinu obeležila sa proizvodnjom oko 564.000 t olova i cinka. Primera radi, 1989. godine, vrednost izvoza u inostranstvo je iznosila 120 miliona dolara. Ovaj kombinat je 1996. godine bio najveći jugoslovenski izvoznik sa prodatom robom u vrednosti od čak 100 miliona dinara. Najboljih godina se u „Trepči“, u proseku, proizvodilo 120.000 t olova, 50.000 t cinka i 100.000 t srebra. Za vreme SFRJ u „Trepči“ je iskopavano preko 1,5 miliona tona sirove rude godišnje. Tada je bilo uposleno skoro 23.000 radnika, od čega je 18.500 radnika radilo upravo na Kosovu i Metohiji, dok danas u severnom delu „Trepče“ radi svega 1.300 radnika. Procene šiptarskog Ministarstva za ekonomiju i rudastvo govore da godišnja eksploatacija dobara u „Trepči“ može da dostigne i do 500 miliona evra!


SRBIJA VEĆINSKI VLASNIK „TREPČE“

Zamršeni sporovi oko imovinsko-pravnih odnosa u „Trepči“ i subjekata koji polažu pravo na vlasnički udeo godinama unazad traju. Gledano formalo, vlasnici kombinata „Trepča“ su: Fond za razvoj Republike Srbije (66 odsto), „Jugobanka“ (2,5 odsto), „Beobanka“ i „Progres“ (zajedno 2,5 odsto) i „EPS“ (2 odsto). U društvenom vlasništvu se nalazi 27 odsto akcija kombinata, dok još dve strane kompanije (francuski „SCMM“ i grčki „Mitilineos Holding“) tvrde da imaju svoj vlasnički udeo, po osnovu ranijih ulaganja. Procenjuje se da neizmirena dugovanja kombinata „Trepča“, prema domaćim i stranim poveriocima, iznose oko 250 miliona evra!


Izvor Vidovdan.org
http://www.vidovdan.org/2010-05-04-21-07-04/1807-2010-08-23-08-49-55

http://www.standard.rs/-cvijanovi-vam-preporuuje/5229-ivan-nini-kako-leinari-erupaju-srpsku-trepu.html

 


 

Published in Nacional number 639, 2008-02-12
Autor: Mislav Šimatović

THE RESURRECTION OF SERBIAN BANKING IN ZAGREB


A bank for the new Serbian elite in Croatia

The Serbian National Council will found a bank that will draw on the tradition of the powerful pre-World War II Srpska banka (Serbian Bank) in Zagreb, whose former owners are leading a battle from the USA to restore seized property
THE SEAT OF THE SRPSKA BANKA on the corner of Jurisiceva and Petrinjska streets in Zagreb is nowadays the administrative building of the Hrvatska postanska banka (Croatian Postal Bank)THE SEAT OF THE SRPSKA BANKA on the corner of Jurisiceva and Petrinjska streets in Zagreb is nowadays the administrative building of the Hrvatska postanska banka (Croatian Postal Bank) "The Srpska banka was founded in Zagreb in 1895 and the painstaking life's work of our grandfathers was invested into it. This labour was robbed first in the name of Croatian statehood by Ante Pavelic, and after him in the name of creating socialism by Josip Broz (Tito). Tudjman and Milosevic gave our remaining property to their associates. The current authorities are trying to sell that property to foreigners for a pittance."
The cited text is part of the introduction to the Srpska banka web site, once a powerful pre-war financial institution in Croatia, on whose tradition, according to Milorad Pupovac, the president of the Serbian National Council, a future bank of the Serbian community in Croatia will draw, the founding of which was announced in Zagreb some ten days ago. Although the Srpska banka was forcefully shut down and its property robbed with the arrival of the Ustasha regime to power in Croatia in 1941, its former owners, more precisely their descendants, have founded an association of Srpska banka owners in the United States, registered a list of stockholders and chosen a management bodies and a board of directors of the bank based in Chicago. At its helm is Mihailo Saskijevic, a retired professor from Chicago, the descendant of one of the founders in the Srpska banka, who says that his mission is to renew the operations of the Srpska banka in Zagreb and that he too is involved in the project that was recently announced by leaders of the Serbian National Council.
That is why Pupovac's banking operation, besides an economic one, could also take on a political aspect and prompt questions related to the short, but very dark, period of Croatian history from 1941 to 1945, when the Ustasha authorities forcefully shut down the Srpska banka, and transferred its valuable real estate to the Postanska stedionica (Postal Savings Bank), now the Hrvatska postanska banka. In a telephone interview, Saskijevic told Nacional that the Srpska banka has property in Croatia estimated at about USD 100 million. The bank had been the owner of the building on the corner of Petrinjska and Jurisiceva streets, near Ban Jelacic square, now housing the seat of the Hrvatska postanska banka, it owned the hotels Lapad and Imperial in Dubrovnik, and the Lapad and Sumartin bathing areas. The Srpska banka was also the owner of attractive buildings on the Split waterfront now housing offices of T-HT (T-Croatian Telecom).
Saskijevic claims that this real estate belongs to the stockholders of the Srpska banka, registered in the USA. He said, however, that they were not interested in the money. "Our property was robbed in the most shameful way. It was seized by Pavelic, and Tudjman's regime used the law on the restoration of only that property seized after 1945 to make sure that it is never restored to us. We are interested only in honour, and that will be defended if the words Srpska banka are written in Cyrillic on the bank's building in Jurisiceva street."
Milorad Pupovac, the initiator of the idea to create a new Serbian bank, was unwilling to reveal the details of the new banking project, nor the people working on it. He would confirm only that the preparations were being led by himself and his associates, that a part of the future stockholders would be from abroad, but that he could say no more than what was published in the press some ten days ago. And it had been said then that Serbian institutions in Croatia had launched the establishment of their own commercial bank that would work on the economic revival of returnee areas. The formal exponents of the project are the Serbian National Council, the Privrednik Savings and Credit Cooperative (Stedno-kreditna zadruga Privrednik) and the Privrednik Serbian Economic Association (Srpsko gospodarsko drustvo Privrednik) in Croatia and it is based on the transformation of the existing savings and credit cooperative into the bank of the Serbian community in Croatia. The new bank of the Serbian community would be a development-oriented bank, and as such the first financial institution of that kind in Croatia since World War II.


INITIATOR - Milorad Pupovac, the president of the Serbian National Council, says that the new bank's mission would be the economic revival of returnee areas During a meeting with the Serbian ambassador in Zagreb Radivoj Cveticanin, Pupovac said that a Serbian development bank would guarantee credit security for launching businesses, labour re-qualification, and secure grants for the education of needed professions. The operation has become an international one as it has been joined by the Government of Vojvodina. Pupovac visited Vojvodina Prime Minister Bojan Pajtic and a press release from that meeting said that the Vojvodina Executive Council would assist the project of transforming the savings and credit cooperative into the Serbian commercial bank by securing 45,000 euro for the acquisition of banking software.
Licences for all banks in Croatia are issued by the Croatian National Bank (CNB), and they say that they have not yet received a request to launch a new Serbian bank. As the legal deadline to transform savings and credit cooperatives runs out on 1 March, Pupovac and company have a little over two weeks to prepare the necessary documentation and collect the HRK 8 million that is the minimum equity capital required by law for the future bank.
Just the fact that a new bank is to be established in Croatia is news in itself, even if one disregards the fact that the future financial institution will have a Serbian denomination. Launching new banks in Croatia is legally possible, but it is known, however, that the CNB with Zeljko Rohatinski at its helm has for several years now not issued a single licence for a new bank, despite great interest. Given the existing CNB policy, which boils down to reducing, and not increasing the number of banks in Croatia, setting up a bank will not be an easy task for the Serbs in Croatia. Besides, this operation by the Serbian National Council could take on a political dimension, because its an open question how objective the CNB can be in evaluating a Serbian bank elaborate at a time when the international community and the EU are criticising Croatia because of the position of the Serbian minority and the return of refugees. That is why neither of the two possible answers coming out of the CNB will pass without comment. If Rohatinski allows the Serbs to set up a bank it would be the first bank go-ahead in the past four years. If the CNB sends the Serbs a rejection there is the danger of the politicization of the issue and boiling it down to the discrimination of Serbs in Croatia. Whatever the case, from the moment the future bank submits a request, the CNB has a deadline of six months within which to issue a licence or reject the future bankers. That means that by the start of September of this year the Srpska banka could get its first depositors.
Not all Serbs in Croatia are, however, delighted with Milorad Pupovac's idea. Simo Rajic, an eminent Zagreb attorney and former Member of Parliament, feels that setting up a bank with a national denomination is not a wise move right now. "The economic issues of Serbs have to be addressed by Croatian society and not by a commercial bank, which is in this case a project to amuse the masses." It is interesting that Simo Rajic, as a member of the Serbian National Minority Council of the City of Zagreb, is not included in Pupovac's banking project. "It is likely that for something of that sort, I am not a politically correct Serb", Rajic commented.
Dubrovnik's Hotel Lapad belonged up to 1941 to the Srpska banka; Mihailo Saskijevic, the head of the association of stockholders of the Srpska banka in Chicago, was born in Dubrovnik and says that the hotel belongs to his family Economists too have varying opinion of the Serbian commercial initiative. Ljubo Jurcic doubts that a bank with a national denomination can survive without strong state support in today's market conditions. "The banking market is globalized, and in Croatia practically also monopolised and small banks can not compete with large ones. As soon as money is given to an institution based on political criteria, then it is no longer a bank. The idea of a Serbian bank is development oriented, so I feel that it would be better to set up a fund that would finance regional development. Because a fund can support development to the detriment of profitability, while a bank has to be profitable or there is no bank", says Jurcic.
Milorad Pupovac said that the future commercial bank would draw on the tradition of the former Srpska banka in Zagreb, but was unwilling to go into detail as to what that meant. An interesting explanation was put forward by Nives Rumenjak, a researcher at the Croatian Institute for History, who has spent years researching the historical and economic aspects of the Serbian minority in Croatia. Among other things, Nives Rumenjak is the author of a research paper entitled "The Beginnings of Economic Modernisation: The Serbian Financial Elite in Croatia at the Turn of the Century", in which she states that the Srpska banka in Zagreb, led by its founder Vladimir Matijevic, played a key role in the economic and national strengthening of the Serbian minority in Croatia at the turn of the 19th and 20th centuries. "There is no doubt as to the effects of the activities of Matijevic's circle, just as there is no doubt of his manipulation of Serbian nationalism for economic and financial ends", writes Nives Rumenjak. In her opinion, the chief purpose of the Srpska banka project was to concentrate the disunited Serbian capital in Croatia and Austria-Hungary exclusively into one central bank under the motto "birds of a feather". "Near the end of the 19th and at the start of the 20th century Serbian commercial banks, including the Srpska banka in Zagreb, often endeavoured by way of strong national propaganda to draw savings deposits and clients from their own national corpus, but also to take over the trade of merchants of other nationalities." Nives Rumenjak concludes that the Srpska banka in Zagreb, whose activities were based on the principle of exclusive Serbian nationalism, served the Serbian population from the then phased-out Military Frontier to adapt to the new times.
It is no surprise then that Pupovac's initiative is inspired by the Srpska banka, because the position of Serbs in Croatia today has numerous common points with the situation a hundred years ago. The Serbian minority resides for the most part in areas devastated by the war, without economic perspective, for which reason a large part of the refugees do not want to return. According to a Human Rights Watch report from 2006, not even a third of the 350,000 Serbs that fled during the war have returned to Croatia. As a result of poor economic conditions, only 65 percent of those who return remain in Croatia.
DUBROVNIK, HOTEL IMPERIAL – Today's luxury hotel Imperial Hilton is owned by the Atlantska plovidba Compnay, but up to 1941 it belonged to the Srpska banka Zagreb, as did the Lapad and Sumartin bathing areasDUBROVNIK, HOTEL IMPERIAL – Today's luxury hotel Imperial Hilton is owned by the Atlantska plovidba Compnay, but up to 1941 it belonged to the Srpska banka Zagreb, as did the Lapad and Sumartin bathing areas The same report says that Serbs in Croatian make up 4.5 percent of the population, which is about 200,000 people. That figure could be a good base of potential clients for a new Serbian bank. In the non-governmental Serbian Democratic Forum, they underline that refugee Serbs are not coming back because they are unable to get loans and financial incentives to launch enterprises. "The problem is in the guarantees that commercial banks are unwilling to accept, because the market value of the reconstructed houses and properties is small. On the average, returnees seek loans of HRK 100,000 to secure working capital for small family businesses, mostly for a herd of sheep or for the planting of a few hectares of orchard", says Obrad Ivanovic of the Serbian Democratic Forum. According to the research of that association about 10 thousand Serb returnees have indicated their interest in that kind of loan. A simple calculation shows that if a new Serbian bank were able to satisfy all of the returnee loan requests it could, in time, place a billion kuna in loans to Croatian Serbs.
And while Pupovac has announced that the new bank would be oriented to development, there need be no doubt that it would be conceived above all on real economic foundations. Otherwise is could not survive in a competitive banking market. Besides, in order to obtain an operation licence from the CNB, the founders have to prove that the bank will operate successfully and cite the market niche on which they will base their operations. And these are, evidently, small Serbian businesses in the parts of Croatia that are defined as areas of special state care. It may be concluded from the Serbian banking initiative that the Serbian community is not satisfied with the treatment they are getting from the state, and that they have decided to take the reins of reconstruction into their own hands. And so parts of Croatia along the eastern frontier could soon become areas of special Serbian care.
'We want the name of the bank to be in Cyrillic letters'
Mihailo Saskijevic has registered a list of stockholders of the Srpska banka in Chicago. He says that he is not interested in the money, only in the honour. "And that will be defended if the words Srpska banka are written in Cyrillic on the bank's building in Jurisiceva street", says Saskijevic.

 

A bank for the new Serbian elite in Croatia – Nacional.hr

Српска банка опет у Загребу

Према најави Милорада Пуповца, до јесени би Српско народно веће требало да преда захтев Хрватској народној банци ради добијања дозволе за рад.–Некадашњи акционари изузено моћне Српске банке потражују имовину вредну до 100 милиона евра

Акција Српске банке у Загребу
Уколико се стварност не подсмехне очекивањима планера, у Загребу би следеће године могла да почне с радом Српска банка.
Како је најавио политички лидер Срба у Хрватској Милорад Пуповац – до јесени би Српско народно веће, које је иницијатор за оснивање ове банкарске институције, требало да преда захтев Хрватској народној банци ради добијања дозволе за рад.
Имајући у виду да централна банка такве захтеве решава у року од шест до девет месеци, Српска банка би, уколико добије „зелено светло”, могла почети с радом на пролеће, или, најкасније, у лето следеће године.
Премда је Пуповац објаснио да нова Српска банка не би била правни следбеник истоимене банке која је у Хрватској пословала између 1895. и 1941. године, она намерава да настави њену мултиетничку традицију. Подсећања ради, акционари првобитне Српске банке у Хрватској, уз Србе, били су и Словенци, Мађари, Италијани, Немци, Хрвати, међу којима је био и Иван Мештровић.
Оснивачка деоничарска књига нове Српске банке још је отворена, рекао је Пуповац и, упркос томе што о именима деоничара у Хрватској још не жели да разговара, истакао да је „у разговорима с Извршним већем Војводине, које води бригу о повратку прогнаних, пронађен озбиљан партнер у новосадској Металс банци”, једној од ретких преосталих државних банака у Србији.
„У Хрватској разговарамо с више потенцијалних партнера – институција и банака које ће се сигурно одлучити за то да партиципирају било у оснивачком улогу, било у пословној сарадњи, али још не бих о именима”, изјавио је ових дана Пуповац.
Посредством ове банке повратници – предузетници, као и сви који желе да се из Србије врате у Хрватску, могли би лакше него досад да добију зајмове које су досад тешко добијали „због мале вредности своје имовине”, и да тако осигурају своју егзистенцију.
Иницијатива за оснивање Српске банке у Загребу васкрсла је и опет су пробуђене наде некадашњих акционара првобитне моћне Српске банке која је имала имовину вредну између 50 и 100 милиона евра да ће је вратити у посед изворних власника, наглашава за „Политику” др Михаило Шашкевић, председник управног одбора те банке која је поново регистрована 2000.године.
Подсећања ради, некадашњу Српску банку утемељио је Владимир Матијевић, велики добротвор и оснивач друштва „Привредник” које је помогло школовању великог броја сирочади и сиротиње. Српска банка је имала 6.700 деоничара у чијем поседу је било 570.000 акција. Седиште јој је било у Загребу, а подружнице у Дубровнику, Сплиту, Шибенику, Книну, Митровици, Сомбору, Суботици, Великом Бечкереку, Панчеву и Вршцу. Била је и већински власник рудника Трепча.
– Српску банку прво је опљачкао, у име хрватске државности, Анте Павелић, а након њега, у име изградње социјализма, Јосип Броз. Туђман и Милошевић су нашу преосталу имовину поклањали својим сарадницима. Данашња власт покушава ту имовину да прода будзашто странцима. Наши деоничари су били убијани, бацани у тамнице, опљачкани, наш обртни капитал је нестао без трага, наши бродови су потопљени, многе наше зграде су рушевине – наводи др Шашкевић у ексклузивној изјави за наш лист.
Према његовим речима, Анте Павелић, у својству поглавника такозване Независне државе Хрватске, зграду Српске банке у Јуришићевој улици у Загребу, коју је у СФРЈ користила Загребачка ТВ, отео је од њених власника и предао је у посед Поштанској штедионици НДХ, коју је наследила данашња Хрватска поштанска банка.
На захтев за повратак одузете имовине прве Српске банке, Милорад Пуповац наглашава да иницијатори за оснивање нове истоимене банке желе да разговарају с Хрватском поштанском банком, пре свега ради пословне сарадње. „У томе нам имовина неће бити терет, јер не верујемо да је ХПБ на било који начин одговорна за проблеме с приватизацијом из деведесетих година”, закључио је Пуповац.
– Међутим, асоцијација акционара и потомака власника прве Српске банке, која броји око 350 чланова, не жели тек тако да се одрекне своје имовине, и то не само због њене огромне материјалне вредности, већ и ради задовољења правде – наглашава Шашкевић.
Посредством Интернета, наш саговорник је упознао међународну јавност са судбином прве Српске банке, њених оснивача и акционара, међу којима је било и 85 цркава СПЦ, али и Михаило Пупин, породице Карамата, Дунђерски, који су имали највећи пакет од 250.000 деоница, Кренови из Чачка, друштво „Привредник” и Пензиони фонд, председник владе Краљевине Југославије Милан Стојадиновић, Хрватски верски фонд, и бројни други угледни људи и институције.
Он је упозорио на „угрожену солвентност Хрватске поштанске банке, чији знатан део капитала је припадао жртвама Павелићевог режима”.
–Како се Хрватска припрема за приступ ЕУ, мораће обештетити наследнике чиме ће бити угрожена солвентност Хрватске поштанске штедионице – упозорава Шашкевић.
Најава оснивања Српске банке у Загребу код великог броја читалаца „Вечерњег листа”, који је објавио ту вест, дочекана је „на нож”, јер се сматра покушајем „демонтаже Хрватске”и „помагања великосрба и Југословена”. Има, међутим, и мишљења да треба омогућити свима који поштују хрватске законе и донесу новац у Хрватску да оснују банку, били они Срби, Италијани или Албанци.
Интересантно је и мишљење да актуелна хрватска држава нема никакве обавезе према наследницима акционара прве Српске банке, јер она није правна следбеница НДХ, која је окупациона творевина Италије. Дугове НДХ би, сходно томе, требало да враћају они који су их направили, а то су окупатори, који су формирали своју марионетску власт и одузели имовину поделивши је између себе и својих послушника. А то је 1941. године била Италија

Весна Арсенић
[објављено: 14/08/2008]
stampaj  posalji


пошаљите коментар | погледајте коментаре (2)

КОМЕНТАРИ

per ulv, 15/08/2008, 10:56
To je super potez. Nek bude ko i sa starom deviznom stednjom. Nek posalju pare odmah u Beograd i oproste se sa svojima parama. A valjda nema dovoljno banka u Hrvatskoj, pa treba jedna cista srpska. Sigurno su opet ugrozeni.


Ilija Plecas, 18/08/2008, 16:51
Postovana Gdjo Arsenic Molim Vas da mi odgovorite gde ste nasli sliku Akcije prikazane uz Vas clanak. Ime na Akciji je identicno mome, Ilija Plecas, tj moga dede, po kome sam i dobio ime. Pouzdano znam da je on boravio u Zagrebu 1919.g. i verovatno kupio Akcije. On je 1941.g. ubijen u Gospicu i bacen u zajednicku jamu sa ostalim Srbima, tako da mu se grob ne zna. Mi akcije nemamo ali ce mozda njegovi naslednici naslediti nesto sudeci po Vasem clanku. S postovanjem dr Ilija Plecas, naucni savetnik, Institut Vinca

http://www.politika.co.yu/rubrike/Ekonomija/Srpska-banka-opet-u-Zagrebu.sr.html

 

 

 

 

01. 08. 2008. | 17:35

ZAHTJEV HNB-u Oživljava se štedionica koja je do 1941. godine bila druga po veličini u RH
Pupovac osniva Srpsku banku u Hrvatskoj

Autor Antonio Mandir
http://www.vecernji.hr/newsroom/news/croatia/3138010/index.do

 
Foto: Saša Zinaja
Foto: Saša Zinaja
Politički lider hrvatskih Srba Milorad Pupovac najavio je da će do jeseni ove godine Srpsko narodno vijeće predati zahtjev Hrvatskoj narodnoj banci za osnivanje Srpske banke u Hrvatskoj.

Tako bi se trebala nastaviti tradicija Srpske banke koja je u Hrvatskoj poslovala između 1895. i 1941. godine, neko je vrijeme bila druga banka po veličini, a njezina imovina uglavnom je prenesena na Poštansku štedionicu, sadašnju Hrvatsku poštansku banku.

Dioničari i Hrvati
– Do ove jeseni imat ćemo sve potrebno za podnošenje zahtjeva kako bismo od HNB-a mogli dobiti suglasnost. Rok unutar kojega HNB rješava takve stvari jest između šest i devet mjeseci – najavljuje Pupovac. Srpska banka u Hrvatskoj ponajprije treba oživiti povratničke sredine i Srbima povratnicima omogućiti povoljne kredite koje su dosad teško dobivali zbog male vrijednosti imovine.

Pupovac ističe da su dioničari stare Srpske banke u Hrvatskoj uz Srbe bili i Slovenci, Mađari, Talijani, Nijemci, Hrvati, među kojima i najveći hrvatski kipar Ivan Meštrović. Najavljuje Pupovac da će nova Srpska banka nastaviti multietničku tradiciju. O imenima dioničara u Hrvatskoj još ne želi razgovarati.

– U razgovorima s Izvršnim vijećem Vojvodine koje vodi brigu o povratku pronašli smo ozbiljnog partnera u novosadskoj Metals banci, jednoj od rijetkih preostalih državnih banaka u Srbiji. U Hrvatskoj razgovaramo s više potencijalnih partnera – institucijama i bankama koje će se sigurno odlučiti za to da participiraju bilo u osnivačkom ulogu, bilo u poslovnoj suradnji, ali još ne bih o imenima. Mogu samo reći da je osnivačka dioničarska knjiga još otvorena – kaže Pupovac koji očekuje da će osnivanje te banke donijeti novu kvalitetu u gospodarskim odnosima između Srbije, Hrvatske i drugih zemalja u regiji.

Povrat imovine
Preživjeli dioničari prve Srpske banke i njihovi nasljednici okupili su se u SAD-u, odakle traže povrat oduzete imovine.

– Mi nismo pravni sljednici prijeratne Srpske banke iako imamo kontakte s njezinim dioničarima. Nemamo potpunu informaciju i ne sudjelujemo u tom procesu, ali istina je da želimo razgovarati s Hrvatskom poštanskom bankom, prije svega radi poslovne suradnje. U tome nam imovina neće biti teret jer ne vjerujemo da je HPB na bilo koji način odgovoran za probleme s privatizacijom iz 90-ih godina – zaključio je Pupovac.

   Komentari  
Što mislite o ovoj temi?
Komentirajte članak
  Glog   ‌   03.08.2008   ‌   15:49   Odgovor
  "Povrat imovine i preživjeli dioničari prve srpske
  banke i njihovi nasljednici okupili su se u SAD-u, odakle traže povratak oduzete imovine." Na pitanje nekoliko prijatelja: "Što je s komentarima članka od jučer 02. 08 2008 od Autorice: Diane Glavina? Tomson mora izbaciti "za dom spremni". Kako znadete da je članak "Pupovac osniva..... "sa svojim komentarima danima u VL još uvijek neizbrisan a članak gdje je Diana Glavina jućer naredbodavno napisala da "Tomson MORA IZBACITI.... " već je nakon jednog dana izbrisan. Kako sam se uvjerio u istinitost a među svim izbrisanim je i članak moje malenkosti. Dužan sam vam se zbog toga javiti. Živjela demokracija Večernjeg Lista?" Ovo je čvrsti dokaz kakav utjecaj na demokraciju u Hrvatskoj imaju takozvani "antifašisti"!!! Više nego sramotno.
  shaskevich   ‌   03.08.2008   ‌   15:03   Odgovor
  Pupovac osniva...
  Postovani citaoci, molim vas da pogledate: www.srpska-banka.com Sa postvanjem Michael Shaskevich Predsednik Upravnog odbora Srpske Banke d.d. Zagreb shaskevich@aol.com
  delije   ‌   03.08.2008   ‌   17:40   Odgovor
  Isporedjivati gospodina Dinkica i Antu Pavelica i stavljati ih u isti kontekst je nemoralno
  Svoje probleme resavajte sudskim putem u Srbiji, a tu je i Evropski sud za ljudska prava u Strazburu, Srbija je potpisnica konvencije, bas kao i Hrvatska, ali nemojte se koristiti takvom terminologijom zbog koje mozete biti u pravnom problemu. Da ste mene tako nazvali, sasvim sigurno bi pokrenuo spor pred americkim sudom ciji ste drzavljanin. S postovanjem
  delije   ‌   03.08.2008   ‌   17:41   Odgovor
  Uporedjivati gospodina Dinkica i Antu Pavelica i stavljati ih u isti kontekst je nemoralno
  .
  Pozojski   ‌   03.08.2008   ‌   13:04   Odgovor
  ...
  Legalizira se i financijska podpora Srbije banditskim petokolonašima "velikosrbima" i "jugoslavenima" u Hrvatskoj! Ča bi se reklo, pokušaj demontiranja Hrvatske dobiva i svoju legalnu financijsku instituciju, kot za vrieme Khuena, a i potle za vrieme Kraljevine Jugoslavije! Ča je sljedeće Pupovac, "lojalni Srbine" (prefarban svim jugosrbskim mastima mislim)??
  Nemesis1995   ‌   03.08.2008   ‌   12:23   Odgovor
  grobari - Vrbija iznad svega????
  Vrbija je ispod svega i to zbog budala poput tebe. Vrbija je vam ki Nokia - svake cas novi model i to sve manji. Jadnici bolesni...
  macy   ‌   03.08.2008   ‌   11:38   Odgovor
  banka
  Objektivan i priseban komentar gosp Nikolića pokazuje da se o svim škakljivim temama može normalno razgovarati. Grobari i slične aveti su, hvala Bogu, u fazi odumiranja. Još se tu i tamo nađe neki fosil, ali eto i to treba prihvatiti kao dio folklora.
  NenadNikolic   ‌   04.08.2008   ‌   20:40   Odgovor
  Hvala!
  Pozdrav iz Rogoznice!
  NenadNikolic   ‌   02.08.2008   ‌   12:20   Odgovor
  Srpska banka svakako nije upitna
  Niti talijanska. Ili albanska. Tko je želi osnovati, neka donese novac, poštuje hrvatske zakone i slobodno mu je. Međutim, bojim se da nam je nešto promaklo. Ovdje g. Pupovac govori o nekakvim dugovima iz 1941. godine koje nekoj tadašnjoj banci sličnog imena "duguje" netko. Da malo to raščlanimo. Kakve veze ima Republika Hrvatska s 1941? Republika Hrvatska nije sljednica talijanske okupacijske tvorevine NDH. Ovdje, na mala vrata, želi se prikazati Republika Hrvatska kao sljednica NDH (nedovoljno mudri potpiratelji NDH, vidim, na istom će biti poslu kao Pupovac, ne prvi put!). Republika Hrvatska nema nikakve veze s NDH, pa tako nije nikakvim srpskim bankama ništa dužna. Dugove NDH bi trebali vratiti oni koji su je tada i osnovali iz dijela svoje okupacijske zone, a to je Italija. Republika Hrvatska svoju državnost i nasljeđivanje prava ali i dugova crpi iz ZAVNOH-a, koji je bio u ratu na suprotnoj strani od Italije i koji je svojim odlukama poništio takve odluke okupatora. Stoga, ako dug postoji (pitanje je svakako prema kome?; prema Pupovcu i njegovoj trenutnoj političkoj stranci svakako ne postoje nikakvi dugovi!) taj dug trebaju vratiti okupatori koji su formirali svoju marionetsku vlast i oduzeli imovinu i podijelili između sebe i svojih poslušnika, a to je 1941. bila Italija.
  nosorog   ‌   02.08.2008   ‌   23:58   Odgovor
  Pioniri maleni, ve ste vojska prava.
  Cuj braco, zavnoska (ne)hrvatska je marionetska tvorevina, kolonija cetno-svrbije kojoj su protu-hrvatski komunisti poklonili ogromne djelove hrnatskog etnickog teritorija, u zamjenu za svoje sluganske kvislinske fotelje. Cetvrtinu stanovnistva Hrvata pobili su i protjerali u emigraciju, opljackali sve u ime naroda. I danas nastavljaju svoju rabotu uz pomoc budala kao ti!
  NenadNikolic   ‌   03.08.2008   ‌   09:01   Odgovor
  Ako vam se Ustav Republike Hrvatske ne sviđa
  Imate izbore i odaberite političku stranku koja će izmijeniti u ustavu ono što vam ne paše i staviti ono što vam odgovara. Vrijeđanje komentatora nije svakako način kojim ćete postići nešto u tom smjeru.
  delije   ‌   02.08.2008   ‌   16:50   Odgovor
  Pa vi morate odluciti jeste li ili ne naslednici NDH
  ja sam ovde procitao puno svalopeva toj zlocinackoj tvorevini, a nedavno je na sahrani ustaskog zlocinca jedan pripadnik katolickog klera u Hrvatskoj velicao tu tvorevinu i govorio da je ona temelj hrvatske drzavnosti...Ili tog svestenika u zatvor zbog velicanja ustastva, ili ste vi zaista direktna naslednica te fasisticke tvorevine
  NenadNikolic   ‌   02.08.2008   ‌   19:58   Odgovor
  Nismo, to čak piše i u našem ustavu - u preambuli
  Mada, kao što pomalo zločesto spominjete, stvarno ima građana koji to žele, uglavnom iz neznanja ili obiteljskih veza s pripadnicima potrojbi ili s dužnosnicima NDH. Svećenik iz dominikakkog reda g. Lasić ima takav stav koji se razlikuje od stava Katoličke crkve u Hrvatskoj. G. Lasić je već ranije ukoren od hrvatskih crkvenih vlasti za takvo svoje djelovanje izvan smjernica katoličke crkve u Hrvatskoj. Imamo svojih problema, nije mi drago da vas problemi vaših susjeda očito dobro zabavljaju. Pravi susjedi si pomažu u nevolji, a ne raduju tuđim problemima, tako da ovo vaše javljanje nisam shvatio dobronamjernim.
  delije   ‌   02.08.2008   ‌   23:55   Odgovor
  postovani gospodine Nikolicu
  verujte da prema vama nema zlih namera. Jednostavno ovde je prisutna tolika kolicina, upotrebicu blag izraz, zlobe i velicanje necega cega bi se pametan covek stideo da je tesko odrzati balans izmedju iznosenja svojih stavova, a ne vredjanja sagovornika. Vase misljenje i nacin izrazavanja stavova svakoko doprinose tome da o svakoj temi mozemo razgovarati na krajnje civilizovan nacin. Jednostavno kada vidim nekoga da uzdize masovna ubistva i ubice...ne znam..svojim postovima nikada nisam glorifikovao dokazane i od istorije osudjene ubice, a ovde se sve teme na kraju svedu na jednu istu pricu..Ova tema je dobar pokazatelj..A sto se tice tog svestenika, zar ne postoji institut izopstenja iz crkve.
  Pozojski   ‌   03.08.2008   ‌   13:23   Odgovor
  ...
  Onda bi trebalo pola "sveštenika" (počevši od patrijarha Pavla) SPC-a izobćiti! Enyway ... nema vama brige dok god mi imamo ovake "Nikoliće" koji i dalje guslaju u svom "slavoservskom duhu" i pozivaju se na ustav ... etc ... etc!
  NenadNikolic   ‌   03.08.2008   ‌   09:11   Odgovor
  Izopćenje se ne koristi već duže vrijeme
  To je zastarjeli, teatralan i ceremonijalni način obračuna s političkim neistomišljenicima unutar crkve. Danas se izriču za svećenike opomene s ukidanjem odeđenih svećeničkih prava i premještanjem na druge dužnosti. Dominikanac Lasić je već takvu opomenu dobio. Drugo je što se na ovim stranicama često puta javljaju osobe koje imaju svoje ekstremističke stavove. Njima se ne treba izrugivati već im treba objasniti ako u nečemu griješe. Na žalost dio komentatora tog tipa odlazi u vijeđanje a ne komentiranje i to je problem. Osobno mi je ponekad teško kada i ja doživim vrijeđanja, etiketiranja a da autori komentara ne daju nešto zanimljivo što bi me uputilo na razmišljanje ili proučavanje podatka. Vidim iz nižeg komentara da i kod vas ima toga, pa vam na tome nimalo ne zavidim. Pozdrav iz Rogoznice.
  grobari   ‌   03.08.2008   ‌   00:03   Odgovor
  o jadni delijo
  spanđao si se sa ovim u stašom, nije ni cudo da nam apse nase velikane i tebe ce stici pravedna kazna. SRBIJA IZNAD SVEGA!
  NenadNikolic   ‌   03.08.2008   ‌   09:21   Odgovor
  Na ovim stranicama su me već nazivali različitim imenima
  I podijelili razne etikete. Niste prvi koji me naziva usatašom. Tako da sam se već navikao. Pitanje je da li su "velikani" oni koji su Srbiju odveli u nezavidnu situaciju tako da danas niti Crnogorci više ne žele biti ni u kakvoj zajednici sa Srbijancima. Možda bi stvarno mogli razmisliti da li su ti "velikani" stvarno koristili ili su napravili štetu Srbijancima kao narodu koju im nitko stotinama godina nije takvu napravio. Dakle sasvim jednostavno, procijenite u kakvoj poziciji je bila Srbija prije i poslije pojave "velikana", stavite sve dobro na jednu stranu i sve loše na drugu stranu, usporedite s drugim zemljama i narodima (recimo da li su napredovali ili nazadovali u odnosu na Srbiju) i možda, sa srbijanske strane, biti će vam možda sve jasnije. Ne trebate se odricati niti svoje nacije, niti imena, niti propšlosti, ali bi trebali pravedno vrednovati doprinos "velikana" za Srbiju. Ako vam je do Srbije stvarno stalo.
  delije   ‌   03.08.2008   ‌   01:17   Odgovor
  ???
  Civilizovan razgovor nije "spandjavanje", sagovornik sasvim sigurno nije ekstreman u svojim stavovima...A ako ti nisi na ovom forumu razgovora radi, reci mi molim te zbog cega si ovde? Ako je neko uctiv prema tebi, ima li razloga za neuctivost?
  grobari   ‌   03.08.2008   ‌   01:30   Odgovor
  COVECE
  Druzis se sa ubicama Srba, zar ti 700000 u jasenovcu nista ne znaci??? Opet ce nas ovi papisti zaje bati, ne veruj us tasama, ni kad su fini, uvek su bili fini i sa nozevima kad su klali nasu decu. Sanjima treba samo zestoko, to je jedini jezik koj oni razumeju, ko u vukovaru a ne ovako ko ti pederski. Budi Srbin i muskarac. CCCC!!!
  verudez   ‌   02.08.2008   ‌   17:31   Odgovor
  sljivka ??
  oli brlja ??
  mateja23   ‌   02.08.2008   ‌   15:43   Odgovor
  RE-Nenad Nikolic....
  Pa nije bas da traze status "Srpske banke" od pre. Ovo bi trebala biti skroz nova banka, a sa razlogom se ide na nju jer ukoliko se raspitas malo,saznaces da je mnogo sta u radu "HBP" i privatizacije koja je usledila,u stvari skroz pogresno napravljeno.. Ti objekti su uzeti na "sumnjivim tenderima" ili nekim cudnim transakcijama. Naravno da g.Pupovac to zna,i racuna na to da ce HPB rado vec "dogovoriti nesto" sa njima da bi izbegli skandale kojí mogu doci ukoliko neko pokrene to pitanje.. Sve u sklopu neki novi planova oko razmene imovine gde niko nije sretan. I dok kritikuju to sto Srbija prodaje HR vlasnistvo i ako ugovor treba da to isto zastiti,u HR naravno sute u vezi stim da je vecina Srpske imovine u stvari prodata pre tog ugovora.. Neki 1,1 miliarda eura.. Isto je i sa Slovencima gde je ne stalo kapitala u vrednosti od 1,7 miliardi.. Sad je naravno neka nova varianta i neki novi ljudi.. Srbija ne moze tu nista da napravi pravno, ali moze ovako. "Tiho" spominjajuci neke stvari koje su se desile, a nisu nikom priatne, i trazeci svoj interes u njima.. Kako rece g.Pupovac.. "U tome nam imovina neće biti teret jer ne vjerujemo da je HPB na bilo koji način odgovoran za probleme s privatizacijom iz 90-ih godina – zaključio je Pupovac..................
  Di1   ‌   02.08.2008   ‌   12:17   Odgovor
  Što
  je slijedeće "kulturna" autonomija....država.....pa to je jadna moja domovino dno dna...dok Kajin prijeti ustankom zbog koncerta MP Thompsona,zabranjuje koncerte,što još treba da se probudimo?

~~~~~~~ 

OGORČENI NASLEDNICI IMOVINE OTETE 1945.
„Na pomolu legalizacija svih pljački”

Vlada Srbije utvrdila je predlog zakona o prijavljivanju i evidentiranju oduzete imovine, po kojem će naslednici, odnosno pravni sledbenici (i ako žive u dijaspori) svih kojima je nakon 9. marta 1945. godine državnim aktima oduzeta imovina bez tržišne naknade, moći da podnesu prijavu za njeno vraćanje.
Prijave će se podnositi Republičkoj direkciji za imovinu do 30. juna 2006. godine, nakon što parlament Srbije usvoji predlog zakona o prijavljivanju i evidenciji oduzete imovine. Prijavljivanje u ovom roku je uslov za ostvarivanje prava na naknadu na osnovu zakona o vraćanju oduzete imovine, koji će biti donet naknadno. Na ovaj način, kako je to istako republički ministar finansija Mlađan Dinkić, ispraviće se istorijske greške i ispuniti moralna obaveza države, a s druge strane, utvrdiće se vrednost imovine koju bi potencijalno trebalo nadoknaditi i omogućiti pronalaženje najboljeg načina za obeštećenje bivših vlasnika.
U Fondu za restituciju za sada je oko 42 miliona evra, što je svakako samo deo potrebnog novca da bi se svi obeštetili, pogotovo što je poznato da je do 1945. godine gotovo sva imovina bila u privatnim rukama.
Republički ministar za ekonomske odnose s inostranstvom Milan Parivodić pojašnjava da oni koji zahtev za evidenciju oduzete imovine ne budu podneli u predviđenom roku, na posebno propisanim obrascima, nakon toga gube prava da je potražuju. Svi podnosioci, kako oni koji žive u Srbiji, tako i oni u dijaspori, kojima je imovina oduzeta po bilo kojem osnovu, odnosno bilo da je reč o nacionalizaciji ili konfiskaciji, imaće ista prava u načinu i visini obeštećenja.
– Nakon sačinjene evidencije ukupnih potraživanja starih vlasnika, naslednika i pravnih sledbenika, biće predložen zakon o denacionalizaciji, a u okviru njega i način obeštećenja, i to takav da ga država realno može ispuniti – kaže Parivodić. – Pri svemu tome, mora se voditi računa o tome da su mnogi sadašnji vlasnici do svojih stanova došli ne kupovinom, nego su im oni dodeljeni, pa su ih kao takve devedesetih godina prošlog veka otkupili po važećim zakonima. U to ne treba dirati, odnosno oni treba da ostanu vlasnici otkupljenih stanova, a država mora preuzeti finansijsku obavezu da starim vlasnicima na neki način nadoknadi oduzeto, bilo novčano, bilo putem obveznica. Ako je neko preduzeće dobilo bez naknade oduzetu imovinu, onda bi taj objekat bio izuzet iz tog preduzeća i vraćen vlasniku u naturi. Naravno, šta će se konkretno moći uraditi i koji će način država za obeštećenje izabrati znaće se posle 30. juna naredne godine, kada se sačini kompletna evidencija.
Imovina verskih zajednica biće rešena posebnim zakonom, kaže naš sagovornik, i dodaje da će postojati zakon o denacionalizaciji kao opšti, a da postoji predlog da se donese i poseban o denacionalizaciji crkvene imovine.

Vlada beži od vraćanja

Predsednik Lige za zaštitu privatne svojine Slavenko Grgurević izjavio je juče da je Vlada Srbije, predlažući Zakon o prijavljivanju i evidentiranju oduzete imovine jasno pokazala da joj nije stalo do zaštite privatne imovine. “To je još jedna velika obmana građana i očigledno je da Vlada Srbije nije spremna da se uhvati u koštac sa jednim od najvećih reformskih procesa, kao što je zaštita privatne imovine”, rekao je
Grgurević za Betu.
Predlogom zakona o prijavljivanju i evidentiranju oduzete imovine, koji je Vlada Srbije usvojila pre dva dana, predviđeno je da do 30. juna 2006. godine građani, kao i strani državljani, prijavljuju imovinu nacionalizovanu posle 1945. godine. “Sve države u okruženju su već posle godinu ili dve od započinjanja tranzicije usvojile Zakon o restituciji, a Srbija to nije učinila ni posle četiri godine”, ukazao je Grgurević. (Beta)

– Možda se postigne dogovor da to ipak na kraju bude rešeno u okviru jednog zakona, ali u svakom slučaju, i nacrt zakona o prijavljivanju imovine predviđa da se crkvena imovina i imovina verskih zajednica vraća na osnovu posebnog zakona – ističe Parivodić.
Mreža za restituciju, koja okuplja oko 300.000 bivših vlasnika i naslednika oduzete imovine, po rečima njenog sekretara Mileta Antića, smatra da je predlog zakona o prijavljivanju i evidentiranju oduzete imovine samo korak ka legalizaciji dosadašnjih pljački građana Srbije i uslov za stvaranje novih kao i trajan gubitak teritorija.
– I ova vlast nas je obmanula i stavila nam do znanja da nema ništa od zakona o restituciji i denacionalizaciji, već se sve svodi na teren legalizacije svih mogućih otimanja i pljački imovine, koja traje u kontinuitetu od 1944. do danas – tvrdi za naš list Antić. – Ovo govori samo o tome da se sve prebacuje na teren takozvanog obeštećenja u vidu obveznica, pošto novca nema, i potpuno nam je nejasno koji je razlog za tako nešto. Jedino objašnjenje nalazimo u korupciji političara, monopolu uticajnih pojedinaca i pojedinih institucija i želji da se očuvaju sve negativne posledice nasleđene iz komunističkog režima. Ne vidimo ni zašto država pokušava da nudi novac, bez obzira na deklarativne izjave o nekoj naturalnoj restituciji, kada u isto vreme ima imovinu i njom loše gazduje i kada od nje nema gotovo nikakve koristi. Ne radi se ovde o staroj deviznoj štednji, Zajmu za preporod i svim ostalim pljačkama u Srbiji, kada je novac iznet iz države. Ovde poljoprivredno i građevinsko zemljište, fabrike, lokali, stanovi, postoje i odlaganje njihovog vraćanja za jun naredne godine je apsolutno velika obmana.
Cilj predloženog zakona je da se imovina proceni, a i deca znaju da se to može obaviti samo na osnovu tržišne vrednosti, tvrdi Antić, i odmah postavlja pitanje kako se to može uraditi kada nemamo tržišta i kada sve što je u državnom vlasnišvu nema svoju tržišnu vrednost i nije u prometu.
– Ovim potezom Vlade Srbije želi da navodno ispuni odluku Saveta EU iz juna prošle godine, kojom je kao krajnji rok za usvjanje i implementaciju, odnosno primenu zakona o restituciji, određen 30. jun 2006. godine, a u isto vreme ne nudi odgovor kako je moguće da se zakon pripremi za samo jedan dan da bi se rok ispoštovao. I to nam govori o tome da se priprema samo legalizacija svih pljački. Mreža za restituciju će narednih dana doneti odluku da li će biti masovnih protesta i gde. Tražićemo od poslanika da odbiju ovaj Vladin predlog u izvornom obliku i da umesto njega donesu zakon o vraćanju imovine – kaže Antić.
Predsednik vojvođanskog Udruženja za povraćaj oduzete imovine Nikola Tanurdžić za naš list kaže da će se narednih dana održati sednica Predsedništva i biti zauzet stav povodom Vladinog predloga.
– Ne znam kakav će taj stav biti i da li će se ići na proteste. Znam samo da ja lično neću podneti zahev za evidentiranje oduzete imovine – kaže Tanurdžić.

DNEVNIK

 

Majkl Saskevic, predsednik UO Srpske banke d.d, osporava ministru finansija pravo da otudji Jubanku, i tvrdi:

Zgrada Jubanke je moja, Dinkic ne sme da je proda!

Ugovorom kojim je grcka banka kupila Jubanku u Beogradu prodata je i zgrada u kojoj se nalazi ova banka, na uglu ulica Kralja Milana i Kneza Milosa. Tim povodom NT se javio Milan Majkl Saskevic, predsednik Upravnog odbora Srpske banke d.d. iz Cikaga, koji tvrdi:
- Zgrada Jubanke je moje vlasnistvo i ministar ne sme da je proda! To zdanje je preko Jadransko-podunavske banke vlasnistvo Srpske banke d.d. Zagreb, gde sam predsednik Upravnog odbora.
On objasnjava da je tu zgradu svojevremeno sagradila dubrovacka vlastela, vlasnik Jadranske banke. Posle toga je Jadranska banka spojena s Podunavskim trgovackim drustvom u Beogradu, koje je bilo vlasnistvo Srpske banke. Kad je dobila naziv Jadransko-podunavska banka, vlasnistvo Srpske banke u njoj iznosilo je 60 odsto, tvrdi Saskevic, i dodaje:
- Vlasnistvo Srpske banke nosi oko 6.700 deonicara, koji su deo elite srpskog drustva. S obzirom na tako veliki broj deonicara, moze se smatrati da je Srpska banka vlasnistvo celog srpskog naroda i kao takva treba da sluzi privredi Srbije. Medju deonicarama Srpske banke bili su Mihailo Pupin, Mika Petrovic Alas, kraljevski namesnici Radojko Stankovic i Ivo Perovic, knjizevnik Simo Matavulj...
Saskevic naglasava da je Srpsku banku najpre opljackao Ante Pavelic, a zatim Josip Broz, i poziva sve deonicare i njihove naslednike da traze da
im se vrati njihova imovina, kako ne bi doziveli jos jednu otimacinu.

M. L

Nedeljni Telegraf

 

Michael Shaskevich
Predsednik Upravnog odbora Srpske Banke d.d. Zagreb
9056 South Pleasant Avenue
Chicago, Illinois 60620-5510
Tel. (773) 238-7785
E-mail: Shaskevich@aol.com 
 

SAOPSTENJE

SVIM DIONICARIMA I NASLEDNICIMA DIONICARA SRPSKE BANKE

Grcka Alfa Banka potpisala je ugovor o kupovini 89% kapitala  Jubanke iz Beograda po ceni od 152 miliona eura. Ugovor su u vladi Srbije potpisali ministar za finansije Srbije i predsednik upravnog odbora i izvrsni direktor Alfa banke Janis Kostopulos.

Tom prilikom je prodana i zgrada u kojoj se nalazi Jubanka, a koja je vlasnistvo (preko Jadransko-podunavske banke) Srpske Banke d.d. Zagerb. Zgrada se nalazi u Beogradu na uglu ulica Kralja Milana i Kneza Milosa.

Tu zgradu je svojevremeno sagradila dubrovacka katolicka vlastela kao vlasnik Jadranske banke. Jadranska banka je uskoro sjedinjena sa Podunavskim trvgovackim drustvom u Beogradu, koje je  bilo vlasnistvo Srpske Banke. Nova banka je dobila naziv Jadransko podunavska banka koja je 60% vlasnistvo Srpske Banke.

Vlasnistvo Srpske Banke sacinjavaju oko 6,700 dionicara koji su vruhunski sloj srpskog drustva, a obzirom na tako veliki broj dionicara moze se smatrati da je Srpska Banka banka celog srpskog naroda i kao takva je sluzila i treba da sluzi privredi srpskog naroda.

Srpsku Banku je prvo opljackao Ante Pavelic, a zatim Josip Broz. Danas tu kradju zavrsava Mladjan Dinkic.

Medju dionicarama Srpske Banke su Mihailo Pupin, Mika Petrovic-Alas, Kraljevski namesnici Radojko Stankovic i Ivo Perovic, knjizevnik Simo Matavulj, knjizevnik Milan Curcin, preko stotinu crkveno-skolskih opstina, crkvenih fondova, mirovinskih fondova, medju kojima je bio mirovinski fond udovica svestenickih u Sremskim Karlovcima, zatim Fond Arse Pajevica u Novom Sadu, pa cak i fond za spomen mrtvih u Backom Petrovom Selu.

Brojni dionicari Srpske Banke su bili ubijeni ili utamniceni. U Sisku je bio zaklan clan nadzornog odbora Srpske Banke Milos Teslic, u Jasenvocu je bila pobijena cela porodica brace Markovic iz Pakraca, Broz je bacio u tamnicu Ivana Berica (oca Aleksandra Berica porucnika bojnog broda koji je poginuo u borbi sa hitlerovcima) i sve clanove upraviteljstva Srpske Banke.

U tradiciji nasilja Pavelica i Broza danas Mladjan Dinkic otima imovinu od srpskog naroda i prodaje je strancima. Nikome ne polaze racune, kao nekada Pavelic i Broz tako i Dinkic danas smatra da je ta pokradena imovina njegova licna imovina.

Delo Mladjana Dinkica je delo nasilja.

Umoljavaju se svi dionicari i naslednici dionicara da u znak porotesta ne ulazu nista u srpsku priveredu, da sav novac koji imaju u Srbiji povuku iz te zemlje, da im taj novac Dinkic ne bi oteo.

Srpska vlada je duzna da ponisti tu prodaju kradene imovine i da zgradu Jadransko-Podunavske banke vrati zakonitim vlasnicima. 

27 JANUAR 2005


 

Bljesnulo barokno zdanje

Zgrada bivše LJubljanske banke, sada Zeppter, na uglu ulica Svetozara Miletića, nekada Lebarske, i Grčkoškolske, bljesnula je punim sjajem. Nakon višegodišnjeg čekanja, poznata plavo-bela fasada je renovirana, dekorativno osvetljenje je postavljeno, ostalo je još da se uredi enterijer i da se Zeppter banka useli i počne da radi, čime će se nastaviti osnovna i izvorna namena objekta.
Reprezentativna zgrada izgrađena je 1896. godine za potrebe finansijskog poslovanja Centralnog kreditnog zavoda i stanovanja. Osnivači su bili znameniti Novosađani, između ostalih Lazar Dunđerski, LJuba Stefanović i Miloš Dimitrijević, a ovaj ambiciozni projekat koštao je 70.000 kruna.
Zgrade je izgrađena u stilu eklekticizma sa snažnim uporištem u baroku, što je bilo svojstveno kraju 19. veka. Prvobitan izgled ove građevine koju je projektovao bečki arhitekta Franc Voruda, promenjen je kada je 1921. godine dozidan ceo drugi sprat.
Osnova objekta je u obliku latiničnog slova L, a na vrhu ugaonog dela zgrade nalazi se dominantna kupola. Kao i svaka kupola koja simboliše nebo i Boga, u obliku kruga to jest lopte kao savršenog oblika, i ova ima svetlarnik, odnosno lanternu koja predstavlja povezanost sa nebesima. Na samom temenu te lanterne nalazi se jedna od najlepših slobodnostojećih skulptura grada, koja predstavlja grčkog boga trgovine Hermesa, a rimskog Merkura. Autor bronzane skulpture Đorđe Jovanović, prikazao je boga trgovine u snažnom pokretu sa osnovnim atributima - krilatim cipelama, putnim šeširom i kaducijem, štapom obavijenim zmijama, u levoj ruci.
Ulična fasada je, po dokumentaciji Zavoda za zaštitu spomenika kulture, zadržala autentičani izgled, ali je bila prilično zapuštena. Oštećenja su se videla na svim fasadnim elementima, malterskim površinama i dekoraciji.
Kako je ova bogato dekorisana zgrada zbog arhitektonsko-urbanističkih, kulturno-istorijskih i likovnih vrednosti, proglašena za nepokretno kulturno dobro, odnosno spomenik kulture i kako je evidentirana kao vredan objekat od značaja za zaštitu graditeljskog nasleđa, svaka intervencija na njoj zahteva konsultaciju sa Zavodom za zaštitu spomenika kulture. Tako je i izvođač radova “European investment” D.O.O iz Beograda dobio uslove od Zavoda i ispunio ih do poslednje stavke, što u poslednje vreme investitori i izvođači radova retko čine.
Da bi se renovirala ova vredna zgrada kao deo Starog gradskog jezgra Novog Sada bitno je bilo u startu sačuvati sve izvorne vrednosti, arhitektonsku kompoziciju i likovni izraz. Ne samo da je očuvan prvobitni izgled, već se vodilo računa o detaljima, te su prozori dekorisani peskiranom biljnom ornamentikom. Noćno osvetljenje još više ističe njenu grandioznost i lepotu.
A. Vidanović

DNEVNIK

 

SRBI U ZAGREBU - 5. deo

Moć srpske banke
  16.12.2004


Piše: Dejan Medaković


ZAHVALJUJUĆI svom poslovnom ugledu, čitav niz Srba i Grkocincara stekao je značajne položaje u hrvatskom društvu. Možda najistaknutiju ulogu među njima imao je Zagrepčanin Anastas Popović, koji je od početka bio u upravi Ilirske čitaonice i fonda "teatralnog poduzeća". Penjući se na društvenoj lestvici, postao je i član Hrvatsko-slovenskog gospodarskog društva, a na sednici od avgusta 1845. predložio je potrebu osnivanja poljodelske škole u Zagrebu.
Kao verni domorodni građanin, Popović je 1846. postao predsednik tek osnovane "Prve hrvatske štedionice", u kojoj je bio najjači deoničar, upisavši jedini 20 "utemeljiteljnih deonica u iznosu od 2.000 forinti srebra", kao i jedan od dvojice "centralnih peneznika" Narodnog doma u Zagrebu.
Uspešna organizacija hrvatskog bankarstva, u čijim su se osnovama nalazili i članovi srpske crkvene opštine u Zagrebu, uticala je i na osnivanje srpskog bankarstva. Na Svetog Savu 1895. godine upravljen je "Proglas na narod srpski", koji je pozvan na osnivanje Srpske banke u Zagrebu sa osnovnim kapitalom od 600.000 kruna.
Oduševljenje kojim su Srbi u Hrvatskoj prišli osnivanju svoje banke potvrđuje odziv na upis akcija. Na predviđeni broj od 22.500 akcija odazvalo se 5.500 osnivača, koji su upisali ukupno 50.000 akcija, pa je banka svoju delatnost otpočela sa 90.000.000 kruna uplaćenog osnovnog kapitala. Ovolikim kapitalom u Hrvatskoj raspolagala je jedino Hrvatsko-slavonska zemaljska hipotekarna banka.
VEĆ 22. marta (3. aprila) konstituisana je uprava Srpske banke, a za njenog počasnog predsednika izabran je dr Livije Radivojević, predsednik suda Stola sedmorice iz Zagreba. U Upravni odbor izabrani su: za predsednika baron Jovan Živković Fruškogorski, kralj. odjelni predstojnik u miru, veleposednik iz Zagreba; za potpredsednika dr Bogdan Medaković, advokat i veleposednik iz Zagreba, a za članove: Aleksandar Veselinović, veleposednik i trgovac, šef firme "A. J. Veselinović", predsednik vinkovačke štedionice iz Vinkovaca; Simo Gomirac, trgovac i posednik, predsednik vinkovačke štedionice iz Ogulina, dr Drag. Grčić, kralj. javni bilježnik i posednik, predsednik šidske štedionice iz Šida; Lazar Dunđerski, veleposednik i industrijalac, predsednik štedionice u Sent Tomašu i industrijalac iz Novog Sada, Jovan Đuričić Bijorac, trgovac i posednik iz Rume; Miloš Zec, narodni poslanik iz Zagreba, Đorđe Jagnić, trgovac i posednik šef firme "S. A. Dragićević" iz Pakraca, Stevan Kalember, trgovac iz Korenice; Vladimir Matijević, trgovac, šef firme Gustava Sohera u Zagrebu...
Razgranata delatnost Srpske banke na svim stranama gde su živeli Srbi, nije se kosila sa antagonizmima između sela i gradova, koji su imali suprotstavljenje političke nacionalne koncepte. Izbor članova Uprave Srpske banke otkriva da je, bez obzira na pripadništvo različitim političkim strankama, sačuvan nadpartijski konsenzus srpskih nacionalnih interesa. Stvoren je uspešan model delovanja u narodu koji se teško oslobađao tereta svoje prošlosti, da štiti svoje uske, lične interese sa sklonošću da kad treba, proglašava ih i za nacionalne. Srpska banka je stekla moć da među Srbima u Austriji širi osećanje poverenja i imovinske sigurnosti. Ovu ulogu održala je i u periodu između dva svetska rata, kada je izdržala i svetsku bankarsku krizu, posle propasti Krigerovog koncerna. NJeno delovanje prestaje stvaranjem NDH kada je njena imovina konfiskovana. U relativno kratkom razdoblju postojanja, od 1895. do 1941. Srpska banka je odigrala pored privredne i veliku političku ulogu aktivno homogenizujući srpski narod.
PRIVREDNO jačanje Srba u Zagrebu odrazilo se i na osnivanje prve srpske zemljoradničke zadruge, koja je osnovana u Sremskoj Kamenici 1897. Januara 1898. osnovan je i "Savez srpskih zemljoradničkih zadruga u Austro-Ugarskoj", u koji je ušlo 10 zadruga sa 152 zadrugara, sa 7.265 kruna udela i 340 kruna rezerve. Ovakve organizacije su se radno dopunjavale, bio je to model za čvršće povezivanje srpskog naroda, posebno iseljeničkih krugova, pre svega u cilju ekonomskog jačanja. Takvi napori ispoljavali su se i u politici, koja više nije mogla da ignoriše dugo sticanu ekonomsku snagu i njen politički značaj. Savez srpskih zemljoradničkih zadruga je na zboru 29. novembra 1897. izabrao svoj prvi upravni i nadzorni odbor. Za počasnog predsednika izabran je dr Livije Radivojević, isti onaj koji je na takvu dužnost izabran u tek osnovnoj Srpskoj banci.
Članovi odbora bili su: Radoslav Marković i Inđije u Sremu, Mile Birač iz Velike Pisanice u Podravini, Milan Rajković iz Neština u Sremu, M. P. Solarić iz N. Pavlana u Bjelovarskoj županiji, Todor Marić iz Kamenice u Sremu, Petar Sučević, Vladimir Matijević, Amvrosije Pavlović, dr Svetislav Šumanović i Aćim Đermanović (ujedno i kao tajnik) iz Zagreba. U Nadzorni odbor izabrani su Simo Miščević, dr Jovan Paču, Milan Nikolić iz Zagreba, Stevan Bećarević iz Bingule i Aleksandar Jovanović iz Mohova u Sremu. I jedan i drugi odbor izabrali su predstavnici 11 zadruga. NJihov broj pred kraj 1898. narastao je na 35.
Prisustvo dr Jovana Pačua i Vladimira Matijevića, a potvrđivalo je ozbiljnost sa kojom je osnovan ovaj savez. U kalendaru "Srbobran" za 1898. godinu kaže se da je 29. decembra 1897. održan u Zagrebu "bez šuma i vike" jedna od "najznačajnijih skupština roda srpskog na ovome kraju. Na čelo zadruge biraju se po čestitosti i ugledu prvi ljudi, a na čelu sviju zadruga u Savezu biraju se prvi ljudi u narodu". Uočljivo je da su Srbi u Zagrebu gotovo istovremeno osnovali dve jake privredne organizacije, koje su, bez sumnje, učvrstile njihov položaj u Hrvatskoj.
Na inicijativu jednog od tvoraca ove dve značajne privredne organizacije Vladimira Matijevića, osnovano je u Zagrebu 23. septembra 1897. društvo "Privrednik". Matijević je sazvao osnivačku skupštinu, na kojoj je izneo ciljeve i zadatke društva. Odlučeno je da se izradi statut društva i poslovnik o radu. Taj zadatak preuzeo je na sebe sam Matijević. Izabran je i izvršni odbor, koji su sačinjavali Izidor Dobrović, Vladimir Matijević i Nikola Ćuk, te LJubomir P. Ristić, kao sekretar. Veliku moralnu i materijalnu pomoć pružili su, pored ostalih, Matijevićeva supruga Paulina rođena Lađević, Mihajlo Pupin, Nikola Tesla, Livije Radivojević, Stevo Kalember, Mihajlo Zubović, Jovan Đurić - Bigorac, Stevo Ognjenović, Vaso Radosavljević i Lazar Dunđerski. "Privrednik" je dobio podršku i od Srpske banke i Saveza srpskih zemljoradničkih zadruga.

NOVOSTI


 

WHO IS WHO IN SRPSKA BANKA                     

SPISAK DIONICARA SRPSKE BANKE KOJI SU ZIVELI U USA


 
Bogdanovic, Novak, Bingham Canyon, Utah - USA  5
Canak, Maksim, Chicago, Illinois - USA    5
Cubric, Ilija, Chicago, Illinois - USA    5
Dragas, Jovan, Chicago, Illinios - USA   10
Djurovic, Nikola, San Francisko, California - USA 25
Pocuca, Ruza, Chicago, Illinois - USA   25
Pocuca, Ilija, Chicago, Illinois - USA   25
Pupin, Mihajlo, New York, N.Y. - USA      338
Radanovic, Saveta, Gary, Indiana - USA      585
Radic, Kosta, Saska, Montana - USA       122  Brojevi oznacavaju broj deonica u vlasnistvu deonicra. Svaka
deonica ima nominalnu vrednost od $ 400.-
 
  Ovaj popis dionica Srpske Banke d.d. Zagreb registriran je kod
Banske Vlasti odjela za obrt, industriju i trgovinu 8.XI.1940 pod
brojem 67131.
  Zagreb 1.IV.1941  Mole se svo koji znaju bilo sta o njima, ili o naslednicima,
ili potomcima istih, da to jave:   

Michael Shaskevich
Predsednik Upravnog odbora Srpske Banke d.d. Zagreb
9056 South Pleasant Avenue
Chicago, Illinois 60620-5510
Tel. (773) 238-7785
E-mail: Shaskevich@aol.com

 

Okrugli sto o vracanju oduzete imovine


13. decembar 2004. | 14:18 -> 17:18 | Izvor: B92

Beograd -- Srbija je jedina zemlja u kojoj je proces privatizacije razdvojen od restitucije.

Ucesnici okruglog stola o vracanju oduzete imovine navode da je, zbog izostanka "cistih" investitora, vlast otvorila vrata "prljavom" kapitalu i "pranju" novca.

Nikola Tanurdžic, naslednik je velike imovine svojih roditelja. On kaže da bi od države trebalo da dobije oko 900.000 evra, samo za stanove koji su nekada pripadali porodicama Tanurdžic i Dunderski: "Bilo je puno dvoraca, puno konja, hetara, biblioteka, kao i pokretne i nepokretne imovine. Tako da, tražimo da nam se vrati u naturi, jer lokali mogu da se vrate, kao i kada su u pitanju zgrade i palate. Stanovi su otkupljeni po izuzetno niskikm cenama u ono vreme hiperinflacije za samo nekoliko maraka, dok je sedam stanova prodato po tržišnoj vrednosti, a tu su malo zakomplikovali i sa ovom privatizacijom, koju su pokrenuli pre zakona o povracaju imovine, odnosno zakona o restituciji. Dakle, bice dosta poslova za sudove i za nas naslednike."

Koordinator Mreže za restituciju Milivoje Antic, rekao je da iz Skupštine Srbije nije bilo odgovora na 3.000 dopisa vezanih za proces povracaja oduzete imovine. Mreža za restituciju, kao grupa gradana napravila je predlog zakona o restituciji i predala ga Skupštini pre godinu i po dana, ali ni za to se niko nije zainteresovao: "To raspolaganje prava i monopol nad imovinom, koja je prislino oduzeta, a danas je državno vlasništvo, evidentno da pojedincima donosi korist. Sa druge strane, sve one price da restitucija samo košta, apsolutno nisu istinite jer najveci deo imovine koji treba da se vrati u državnoj je svojini. U pitanju je zemljište, gradevinsko i poljoprivredno i ne postoje nikakve smetnje da se ono vrati momentalno, na nacin na koji se nece ugroziti prava lica koja trenutno koriste tu imovinu."

Antic porucuje da bez povracaja oduzete imovine nema poštene privatizacije, a onda ni zainetersovanih investitora: "Onog trenutka kada se ta imovina, a najveci deo te imovine nije problem vratiti, vrati u ruke gradana, onima kojima je i pripadala, tog trenutka ona ce postati predmet poreskog oporezivanja. Dakle, tog momenta i država dobija, a pod tim mislim da budžet Srbije dombija dodatne prihoode."

Srbija je jedina od zemlja u regionu koja nema zakon o denacionalizaciji. Zanimljivo je da je taj zakon u Crnoj Gori donet još 2002.


Poštovani,

 

Dana 13.12.2004. godine, u 10.00 sati, održaće se «Okrugli sto» sa međunarodnim učešćem u SAVA CENTRU. Predstavnici vlasnika oduzete imovine upoznaće prisutne (predstavnici vlasti, crkve, Univerziteta, inostranih diplomatskihi konzularnih predstavništva, javne ličnosti...) sa neophodnošću donošenja Zakona o povraćaju oduzete imovina, pod radnim naslovom

                                    «RESTITUCIJA – TRANZICIJA»

Kako su za ovaj skup ptrebna znatna materijalna sredstva (oko 2.500,00 EUR! – što je, za naše uslove, ogroman novac!) i ovom prilikom vas pozivamo da vašim dobrovoljnim prilozima pomognete da vratimo pozajmljena sredstva!!!

 

Vaše novčane priloge možete da pošaljete poštom na adresu:

 

Darko Pavlović

Makenzijeva 60

11000  BEOGRAD

 

I ovom prilikom vas podsećam, da dogovorena mesečna članarina u udruženju «BEOGRAD» iznosi 50,00 dinara (i više, ako ste u mogućnosti!).

 

Redovni sastanci udruženja «BEOGRAD» održavaju se svakog petka u 18.00 sati u ulici Prote Mateje br. 36 – dvorišna zgrada, u sali. Trajanje sastanaka je jedan sat!

 

POMOZITE ZAJEDNIČKU STVAR – HVALA UNAPRED ! ! !

 

S poštovanjem,

Darko Pavlović


 

DUBROVAČKA BRODARSKA TVRTKA TAJNO PRIPREMA ZNAČAJAN PROJEKT U TURISTIČKOJ DJELATNOSTI

»ATLANTSKA PLOVIDBA« OSNIVA ZRAKOPLOVNU TVRTKU?

U krugu dubrovačkih turističkih djelatnika saznali smo da brodarsko poduzeće »Atlantska plovidba« okuplja potencijalne partnere s kojima namjerava osnovati novu charter zrakoplovnu tvrtku. Potvrdu te značajne novosti nismo mogli dobiti od predstavnika dubrovačkog brodara, što ne iznenađuje s obzirom na njihovu ustaljenu praksu da širu javnost upoznaju s projektima tek kad je sve do detalja perfekturirano, ali prema drugim pouzdanim izvorima može se zaključiti da su dosta odmakle pripreme za osnivanje te zrakoplovne tvrtke. Interes »Atlantske plovidbe« da se uključi u zračni prijevoz proizlazi iz činjenice da je u njenom vlasništvu osim hotela »Imperial« i »Grand« odnedavno i hotel »Lapad«. Kontinuirano popunjavanje tih smještajnih kapaciteta iziskuje ne samo studioznu obradu međunarodnih turističkih tržišta već i fleksibilne zrakoplovne veze s najvažnijim europskim destinacijama. Pri tome se ima u vidu činjenica da će prometno izolirano dubrovačko područje još zadugo biti najviše oslonjeno na prijevoz zrakoplovima kojima stiže preko 80 posto svih turista. Kao što smo već pisali, suvlasnik »Imperiala« je jedan od najpoznatijih svjetskih hotelijerskih lanaca »Hilton«, kojem je povjeren i menadžment u budućem poslovanju tog velikog hotela najviše kategorije čija se rekonstrukcija i dogradnja privodi kraju tako da će njegovo otvaranje uslijediti početkom iduće godine. Poslovna simbioza »Atlantske plovidbe« i »Hiltona« očituje se i u budućem nazivu tog hotela – »Hilton Imperial Dubrovnik«. Želja je »Atlantske plovidbe« da se pod »Hiltonovim« okriljem također nađu »Grand« i »Lapad«, za koje su predviđena znatna ulaganja kako bi im se usluge podigle na višu kategoriju. O tome su već vođeni poslovni razgovori čelnika »Atlantske polovidbe« i »Hiltona«. Iz dostupnih informacija smo saznali da »Atlantska plovidba« okuplja poslovne partnere na razini Dubrovačko-neretvanske županije. Među njima su navodno i druga hotelska društva čije bi okupljanje jamčilo maksimalnu popunjenost mjesta u chater zrakoplovima. Po svemu sudeći, uskoro će se točno znati s koliko će i kakvih zrakoplova raspolagati dubrovačka zrakoplovna tvrtka. Važno je istaknuti da će se »Atlantska plovidba« i nakon proširenja poslovanja na hotelijerstv, a najvjerojatnije i na zračni prijevoz, prvenstveno baviti brodarstvom kao svojom osnovnom djelatnošću.

NOVI LIST

 

JEDINI U EVR OPI NISMO REŠILI PITANJE VRAĆANJA ODUZETE IMOVINE
Oteto nema ko da vrati

Početkom septembra Vlada Srbije obrazovala je Komisiju za pripremu radnog teksta nacrta zakona o vraćanju oduzete imovine i obeštećenje i 31. oktobar odredila kao krajnji rok za izradu nacrta. Od nadležnih su stigla i obećanja da će zakon o vraćanju oduzete imovine biti usvojen do kraja godine u Skupštini Srbije.
Pošto je rok za izradu radnog teksta zakona o denacionalizaciji prošao a Komisija ga nije predočila javnosti, sekretar Mreže za restituciju Mile Antić kaže da su se oni složili da se rok pomeri za desetak dana, ali dodaje da je već sada jasno da oteto nema ko da vrati i da se i sada razmišlja o obeštećenju putem obveznica na koje stari vlasnici neće nikada pristati.

Gruba procena

- Dobro je da je ova Vlada započela izradu sistemskog zakona o restituciji iako podsećamo da se u Narodnoj skupštini Srbije nalazi nekoliko predloga zakona o povraćaju oduzete imovine podnetih od ovlašćenih predlagača i da su svi ovi predlozi najvećim delom kompatibilni i da se zalažu za vraćanje u naturi. Stalno ističemo da bi donošenje zakona o restituciji značilo i dodatni budžetski prihod jer bi momentom vraćanja imovine ona postala i predmet oporezivanja pa samim tim i novi budžetski prihod. Odnosno, više je nego jasno da što je veći stepen naturalnog vraćanja imovine, prvenstveno zemljišta koje je i danas u državnom vlasništvu, biće veći stepen budžetskih prihoda na osnovu poreza na imovinu - ističe Antić.
On još jednom podseća da je čak i Albanija u junu ove godine donela zakon o restituciji i da smo ostali jedini u Evropi koji to pitanje nisu rešili. Ukoliko država i ovog puta prevari stare vlasnike, oni će biti prinuđeni da svoja prava zatraže pred Evropskim sudom u Strazburu, a to će onda državu koštati trostruko više.

Brojke u raskoraku

Teško je proceniti kolika su potraživanja starih vlasnika a od toga umnogome zavisi kakva će rešenja biti ponuđena. Po oceni bivših vlasnika i naslednika njihovi zahtevi premašuju desetine milijardi evra, a država nezvanično procenjuje da je reč o 1,5 milijardi evra. Imovinu kod nas potražuje između 80 i 100 hiljada ljudi, a ima onih koji tvrde da ih je i 300 hiljada. Samo za obeštećenje bivših vlasnika stanova kupovanih po tržišnoj vrednosti, procene su, moralo bi da se izdvoji između 30 i 40 milijardi dolara, a država u narednih 15 godina nije u mogućnosti da izdvoji više od pet-šest milijardi. Za sada je osigurano samo između 30 i 50 miliona evra u Fondu za restituciju po osnovu izdvajanja 5 procenata od svih dosadašnjih privatizacija.

Ispravka istorijske nepravde

Ova Vlada spremna je da reši pitanje oduzete imovine i time ispravi istorijsku nepravdu koja je velikom broju naših građana činjena unazad nekoliko desetina godina, ali pri tome, kako je istakao ministar Zoran Lončar obrazlažući odluku za osnivanje Komisije za restituciju, mora se voditi računa o realnim ekonomskim snagama Srbije. Pitanje denacionalizacije je osetljiva tema za svaku vlast i nijedna sigurno neće moći da izaće sa predlogom zakona o denacionalizaciji ukoliko nema dovoljno budžetskih potencijala da ispuni ono što zakon propisuje. Bez para u budžetu novčana naknada i obeštećenje ostaće samo prazna priča i obećanje, rekao je Lončar.

Predsednica Komisije za izradu nacrta zakona o denacionalizaciji Vesna DŽinić ističe da nije bilo moguće ispoštovati rok koji im je Vlada Srbije postavila jer je problem vraćanja i utvrđivanja oduzete imovine velik i zahteva više vremena.
- Prvi posao Komisije jeste da napravi grubu procenu kakvi bi bili finansijski efekti takvog zakona jer od toga zavisi i način vraćanja. Vrlo grube procene kažu da će to biti najmanje 35 milijardi evra, a ima procena i do 200 milijardi dolara. To su za naš budžet ogromni iznosi – kaže DŽinićeva.
Komisija u prethodnih mesec dana, po rečima DŽinićeve, nije utvrdila ni osnovno načelo i model vraćanja oduzetog, pa se još razmatraju i mešoviti model – vraćanje u naturi i novčano obeštećenje, ali i samo novčano obeštećenje u obveznicama.

Iskustva iz okruženja

- Prilikom iznošenja predloga o modelu vraćanja imovine uzećemo u obzir i iskustva iz okruženja, ali naša je situacija specifična, jer je kod nas pre oduzimanja sve bilo u privatnoj svojini, a u drugim republikama nije. Ako sada nešto izmirujemo u naturi, a drugo u obveznicama, to može biti neka vrsta nepravde. Zato je teško doneti pravu odluku i sigurno da nema dobrog rešenja i da niko neće biti zadovoljan – ni oni kojima treba da se vrati, ni poreski obveznici koji će plaćati nešto za šta nisu krivi. Treba preuzeti odgovornost za to da će sledećih pet šest generacija otplaćivati te obaveze, bez obzira na model vraćanja. To nije laka odluka – objasnila je DŽunićeva.
Mile Antić, pak, tvrdi da to ne bi opteretilo građane ako se imovina vrati u naturi.
- Zemljište u većini slučajeva može biti vraćeno, a najveći otpor tome pružaju direkcije za građevinsko zemljište koje njime trenutno raspolažu. Sadašnjim korisnicima zemljišta ne bi se puno toga promenilo ukoliko dođe do nominalne promene vlasnika – umesto direkcija to bi bili stari vlasnici. Prava korisnika ne bi se menjala i ugrožavala. Isto se to odnosi i na lokale i poslovni prostor. Kod oduzetih fabrika nerealno je insistirati na kompletnoj restituciji, ali stari vlasnici moraju dobiti deo akcija u fabrikama koje nisu potpuno u privatnom vlasništvu. Kod onih koje su već prodate povraćaj je nemoguć, a mi predlažemo da se stari vlasnici obeštete akcijama iz portfelja Akcijskog fonda u nekoj drugoj fabrici ili preduzeću. Kad je reč o vraćanju stanova, predlažemo da država po ugledu na Makedoniju izdvoji sredstva za izgradnju novih stanova uz otvorenu mogućnost sadašnjim i starim vlasnicima da se dogovore kome bi pripao stari, a kome novi stan iste kvadrature. Osim toga, treba ostaviti i mogućnost poravnanja – objašnjava Antić.

LJ. Malešević

DNEVNIK


 

Kako i zasto je likvidirana nasa prva avio-kompanija?
Aeroput opet siri krila?
Aeroput je osnovan 1927. godine sa kapitalom od sest miliona tadasnjih dinara, koje je sakupilo 412 akcionara. Pred Drugi svetski rat bio je respektabilna kompanija koja je posedovala gustu mrezu domacih i medjunarodnih linija sa flotom od 14 aviona. U bombardovanju 1941. godine, unistena je gotovo celokupna imovina kompanije. Nakon oslobodjenja, komunisticke vlasti donose uredbu o zabrani privatnih akcionarskih drustava, na osnovu koje je Aeroput, resenjem od 24. decembra 1948. godine, likvidiran

Beograd - Ove godine obelezava se znacajan jubilej - 75 godina od pokretanja civilnog vazdusnog saobracaja u Jugoslaviji. To je ujedno bio i dijamantski jubilej nase prve aviokompanije "Aeroput", koja je osnovana 29. maja 1927. godine u palati Jadransko-podunavske banke. Takodje, nedavno je Aeroklub "Nasa krila", u Skupstini Beograda uprilicio svecanost na kojoj su urucene plakete potomcima osnivaca "Aeroputa" i nekadasnjim sluzbenicima te kompanije. Spomenice su dobili potomci trojice osnivaca, Tadije Sondermajera, Svete Hodjere i Miodraga Paunovica, potomci prvih pilota "Aeroputa" kao i najstariji sluzbenik "Aeroputa" Ognjen Bogdanovic (93). Bila je to prilika za detaljnije rasvetljavanje nestanka, odnosno likvidacije "Aeroputa". O tome smo razgovarali sa Mirjanom Krstulovic Paunovic, unukom Miodraga Paunovica, jednog od osnivaca "Aeroputa".

Akcije

  Pakete akcija u "Aeroputu" imale su banke kao sto su: Vracarska zadruga, Srpska banka iz Zagreba, Privredna banka, Postanska stedionica, Gajret, Amerikansko-srpska iz Sarajeva i druge, kao i tadasnje fabrike i preduzeca: Teleoptik Velauto, Ikarus iz Novog Sada,Tehnicko drustvo "Voks"...Ukupno 412 akcionara uplatilo je 14.000 akcija po 250 dinara, ili sest miliona ondasnjih dinara. Sa tim kapitalom, buduci gigant poceo je sa radom. Nabavljena su prva cetiri aeroplana.

Naslednici traze ratnu odstetu

  Medju hartijama od vrednosti koje su Nemci odneli iz sefa Aeroputa u Fransusko-srpskoj banci, nalazile su se i obveznice ratne odstete iz Prvog svetskog rada u vrednosti oko milion i po predratnih dinara. Tako ispada da Aeroput, pored ratne stete iz Drugog svetskog rata ima da naplati i onu iz Prvog sa pripadajucim kamatama, naravno.


DANAS


 

Sremski Karlovci: radosni odlazak u prošlost

Dug patrijarhu Brankoviću

Nekadašnji "srpski Hajdelberg" prva je opština u Republici koja je vratila deo imovine Srpskoj pravoslavnoj crkvi. Hoće li to makar malo pomoći da se naša nekadašnja duhovna prestonica, a danas usnula sremska varoš, trgne iz letargije

Prvi potez nove opštinske vlasti u Sremskim Karlovcima bio je osvećenje zgrade Skupštine opštine koje je obavio episkop sremski Vasilije. Ovo zdanje već je, poodavno, osveštao patrijarh Varnava. Ali, posle decenija ateizma i onoliko bezbožnika koji su promarširali kroz ovu zgradu bila je potrebna nova "dezinfekcija". Novi karlovački gradonačelnik Đorđe Gačić ponosno pokazuje ikonu na zidu svoje kancelarije koju je karlovačkoj Opštini poklonio lično vladika Vasilije.

Teško da postoji manji gradić s većim palatama od Sremskih Karlovaca. Većinu tih monumentalnih zdanja podigao je patrijarh Georgije Branković krajem devetnaestog i početkom dvadesetog veka, dok je bio na karlovačkom patrijaršijskom tronu. Izgradio je Stefaneum, bogoslovski Internet, Partijaršijski dvor... Dovoljno je bilo da se jedan tadašnji lokalni kafedžija naruga kako će između crkvenih palata otvoriti krčmu pa da Branković, već sutradan, i taj plac ogradi i na njemu sazida zgradu crkveno-narodnih fondova, današnju zgradu Bogoslovije ...Jer, moglo mu se i htelo mu se! A i imao je čim... Iza njegovog neimarskog dela stajala je Srpska banka iz Zagreba, u to vreme treća banka po finansijskoj snazi u Austro-Ugarskoj! U Brankovićevo vreme Karlovci su doživeli vrhunac svog sjaja, kako spoljašnjeg, tako i duhovnog, kulturnog, pedagoškog... I, kao što biva, usledio je veliki pad i doba bezbožništva dugo više od pola veka. Komunistička vlast, po svom običaju, prisvojila je tuđu muku otimajući Srpskoj pravoslavnoj crkvi veliku imovinu.

Gest dobre volje

Kasnije, sedamdesetih i osamdesetih godina prošlog veka, kad je vojvođanska, autonomaška "država" ojačala i osilila se, samo ime Sremskih Karlovaca bilo je proskribovano. Usmenom naredbom pokrajinskih vezira bilo je zabranjeno pominjati ga. Ta instrukcija, kažu Karlovčani, potekla je od Stevana Doronjskog, nekadašnjeg đaka karlovačke gimnazije koji je postavio na gimnazijsku zgradu spomen-ploču na kojoj je, naravno, stajalo njegovo ime...

Onda je tu oligarhiju zamenila miloševićevska ekipa koja je snažno udarila u talambase nacionalnog sentimentalizma promovišući Sremske Karlovce u varoš od izuzetnog, srpskog nacionalnog značaja. Na početku su skinuli ploču s imenom Doronjskog, ali se nisu setili da vrate konfiskovanu crkvenu imovinu.

Najsvežija vest iz Karlovaca - zvanična odluka nove opštinske vlasti da se Srpskoj pravoslavnoj crkvi vrati deo otete imovine - nagoveštava da se varoš izvlači ispod tereta tužnog veka. Po rečima gospodina Gačića, to je samo gest dobre volje da se stvari konačno postave na svoje mesto.

- Naša namera da ispoštujemo opravdano očekivanje SPC u pogledu vraćanja nasilno otete crkvene imovine ograničena je jedino obavezujućom pravnom procedurom. Mi smo prva opština u Srbiji koja je rado i bez ustezanja vratila eparhiji sremskoj zgradu na Trgu Branka Radičevića koju komunistička vlast nije mogla oduzeti čak ni po odredbama njezinog Zakona o nacionalizaciji. Dakle, nacionalizacija ove zgrade bila je čista otimačina.

Odluka je prosleđena Imovinsko-pravnoj komisiji Narodne skupštine Republike Srbije koja donosi konačno rešenje. Istovremeno, doneta je slična odluka da se još jedno zdanje na Brankovom Trgu vrati gimnaziji od koje je oduzeto takođe protivno Zakonu o nacionalizaciji.

Spisak otuđenih crkvenih dobara je podugačak i reč je o popriličnim kulturno-istorijskim i materijalnim vrednostima. To su: zgrada Blagodejanija (sadašnja Skupština opštine Sremski Karlovci), Patrijaršijski dvor (današnji karlovački muzej), Stefaneum, deo zgrade gimnazije, placevi, vinogradi, zemljišta... Na tom spisku je i Dvorska bašta, zapravo zapušteni botanički vrt u kojem je davno posađeno najrazličitije rastinje...

Skupština opštine Sremski Karlovci je donela pomenutu odluku na zahtev episkopa sremskog Vasilija. Podsećajući da je zgrada na Trgu Branka Radičevića "samo jedna u nizu nepravedno oduzetih" od Srpske pravoslavne crkve, vladika navodi da je taj prostor neophodan zbog smeštaja obnovljene Srpske manastirske štamparije koja je morala biti preneta čak u Batajnicu i da je, iz istog razloga, sedište Arhijerejskog namesništva sremskokarlovačkog, posle dva veka, premešteno u Krčedin!

Istočnjački stil

Episkop Vasilije naglašava da ovaj zahtev podnosi "po četvrti put" i da je prethodni podnet u julu 1997. godine. Ova činjenica je prava ilustracija stvarnih dometa pompeznog i ispraznog srbovanja bivšeg režima u Sremskim Karlovcima. Naslednici autonomaške vlasti, SPS-ovci, promenili su nacionalni predznak, ali ne i crvenu ćud. Doneli su bombastični Zakon o revitalizaciji i obnovi Sremskih Karlovaca, osnovali pripadajući Fond i nasrnuli na usnulu sremsku varoš tonama šljunka, peska, betona... Organizovani su razni simpozijumi, razbacivali se ćevapčići i prosipalo vino... U takozvanom Institutu srpskog naroda (Stefaneumu) priređen je simpozijum o "nacionalnom" junaku Če Gevari! Socijalisti su znali i da se smiluju pa su, nekako, Lenjinovoj ulici vratili ime i sada se zove mitropolita Stefana Stratimirovića.

Šampionski tužan i ružan poduhvat je podizanje Tržnog centra, neprilične, "kiosk" građevine sa azijatskim kubetima ukrašenim šiljcima, u centru grada, tačno unutar prostora koji zatvaraju monumentalne crkvene građevine, na taj način, dakle, "revitalizovane"...

Đačka prestonica

Danas se socijalistički malter osušio, a Karlovci su ostali, sneni i polumrtvi, krijući se iza visokih dvorišnih zidina! Mogu li Sremski Karlovci nekim novim, življim, veselijim putem?

- U poslednjih sedam godina na čuvenu revitalizaciju našeg grada utrošeno je oko petnaest miliona maraka - kaže Gačić - a da se slabo šta vidi. Jer ljudi, a ne zidine čine grad. Socijalistička vlast je imala konferencijašku ideju o pretvaranju Karlovaca u novu Sentandreju, a poznato je da u Sentadreji Srba gotovo da više i nema. Bio je to potpun promašaj. Pravi izazov pred kojim stoji karlovačka varoš je biološka obnova, ulaganje u ljude. U tom smislu naša ideja je da se osnuje pravoslavna duhovna akademija i da se otvori makar nekoliko odeljenja umetničke akademije. Da gradić oživi, da se u njega naseli mladost i da, kao us tara vremena, koliko-toliko Karlovci postanu đačka prestonica, ako hoćete i srpski Hajdelberg. Da se uloži u decu, a ne u fasade, da se pravi milje, da se neguje i obnavlja pravoslavna verska kultura.

Finansijska potpora ovoj ideji po mišljenju Gačića trebalo bi da bude već postojeći Fond za obnovu, ali i prilozi bogatijih Karlovčana i karlovačkih đaka u emigraciji. Karlovački gradonačelnik pominje bračni par Jelenu i Đorđa Kolarevića, kao i počivšeg vojvodu Momčila Đujića, nekadašnjeg karlovačkog bogoslova, koji je poklonio Bogosloviji više od pet hiljada knjiga, kompjutere i drugu opremu.

Karlovaca, međutim, nema i neće ih biti bez vinograda. Vinova loza je proslavila i vekovima hranila Karlovce. Danas, postoji tek nekoliko ljudi, ozbiljnih vinogradara. Sremski Karlovci će povratiti svoj duh i identitet tek kad se prenu iz pivske usnulosti i pređu na vinsku živost.

Milan ČETNIK

Ilustrovana Politka

 


 

Humanista i borac
Ove godine se navršava punih 150 godina od rođenja Vladimira Matijevića, jednog od najvećih srpskih dobrotvora
iz sadašnje Republike Hrvatske

Vladimir Matijević se rodio 3. avgusta 1854. u Gornjem Budačkom, na Kordunu. Osnovnu školu i gimnaziju završio je u obližnjem Karlovcu. Tu se upisuje i u Kadetsku školu, ali je napušta, ne želeći da se posveti vojnom pozivu, prekidajući tako, na neki način, krajišku tradiciju. Umesto da postane austrougarski oficir, on se upisuje u Visoku trgovačku školu u Beču. Nakon završenog školovanja zapošljava se u trgovačkoj firmi Gustava Sahera u Zagrebu. Očito je trgovački poziv bio njegov pravi izbor, jer se vrlo brzo ističe kao sposoban poslovni čovek, što mu je omogućilo da radi po raznim trgovačkim kancelarijama i kao trgovački putnik velikih trgovačkih firmi. Radeći vredno i stičući imetak, postaje 1882. poslovni ortak svog poslednjeg šefa, vlasnika velike trgovačke firme, “Konšak” u Zagrebu. Ulaskom u ovu firmu vrlo brzo doprinosi proširenju njenog poslovanja i njenom daljem razvoju, što mu donosi ugled i bogatstvo.
Svestan teškog političkog i ekonomskog položaja srpskog naroda pod Austrougarskom i težnje tadašnje vlasti da vrši pritisak radi njegovog nacionalnog otuđenja, Matijević počinje da razmišlja šta bi trebalo učiniti da se to stanje popravi. Vrlo brzo je shvatio da se samo jačanjem ekonomske moći Srbi mogu odupreti nacionalnom ugnjetavanju. A da bi se u tome uspelo, treba stvoriti vlastite kadrove. Zato se već kao trgovački putnik obraća našim trgovcima i zanatlijama sa predlogom da primaju na izučavanje zanata srpske dečake sa dobrim ocenama i iz siromašnih porodica.To je rezultiralo upućivanjem preko 200 siromašnih učenika na izučavanje trgovine i zanata.
U njemu je sve više sazrevala ideja o nužnosti organizovanog rada na tom planu. U ovu ideju ulaže ne samo svoj rad nego i novac, i počinje okupljati oko sebe istaknute Srbe, uglavnom iz naših krajeva pod Austrougarskom. Da je ovaj posao napredovao svedoči i osnivačka skupština, sazvana 23. septembra 1857, na kojoj je prihvaćena njegova inicijativa i osnovano u Zagrebu Srpsko privredno društvo “Privrednik”.
Ubrzo “Privrednik” proširuje delatnost na naše teritorije izvan Austrougarske. Zbog saradnje sa Srbijom i Crnom Gorom u toku Prvog svetskog rata, proglašen je od tadašnje austrougarske vlasti za veleizdajničku organizaciju, a njegov osnivač Vladimir Matijević morao se skloniti u Švajcarsku, gde ostaje do kraja rata.
Po završetku rata društvo “Privrednik” nastavlja rad, a 1923. iz Zagreba prelazi u Beograd. Od osnivanja pa do 1947. godine, kada je prestalo sa radom, osposobilo je oko 40.000 srpskih mladića i devojaka za rad u privredi i trgovini. Koju deceniju kasnije rad “Privrednika” će biti obnovljen, ali skromnije. Matijević je uz pomoć svojih saradnika osnovao i oko 450 srpskih zemljoradničkih zadruga, koje su činile Savez bratskih zemljoradničkih zadruga. Na njegovu inicijativu osnovana je Srpska banka DD, sa sedištem u Zagrebu i filijalama u Novom Sadu, Somboru, Subotici, Dubrovniku, Mitrovici, Splitu, Šibeniku i Kninu. Preko te banke davani su jeftini krediti članovima zemljoradničkih zadruga. Takođe, njegova je zasluga i pokretanje lista “Privrednik”.
Ovaj humanista i borac je svu svoju imovinu ostavio društvu “Privrednik”. Umro je u Beogradu 7. septembra 1929, gde je i sahranjen na Novom groblju.
U Beogradu je 28. marta 2002. osnovana Zajednica Srba iz Hrvatske i Bosne i Hercegovine kao udruženje građana srpske nacionalnosti, uglavnom izbeglica, sa ciljem da međusobno privredno, ekonomski, društveno i kulturno povezuje članove ove zajednice, kojih ima preko 170.000, i da im pruža finansijsku, stručnu i svaku drugu pomoć u njihovim privrednim i poslovnim aktivnostima. Bilo bi dobro kada bi ovo udruženje iznedrilo nekog novog Vladimira Matijevića i kad bi delovalo na njegovom tragu, s obzirom na mnogostruke potrebe izbeglih Srba iz bivše Jugoslavije.

Boško M. Bućan
Novi Sad

DNEVNIK


 

PROF. DR LAZAR VRKATIĆ:
PRISAJEDINJENJE VOJVODINE SRBIJI 1918. GODINE (2)
Najveće čudo moderne srpske istorije
Najveće čudo moderne srpske istorije za tridesetak godina od patrijarhalnog ratničkog naroda do ekonomski razvijene i samosvesne grđanske klase - Srbi iz Ugarske i Hrvatske ušli u Srbiju kao politički subjektivan i samosvestan narod

Razvojačenje Vojne granice i nestajanje instituta i načina života Krajine je to stanovništvo stavilo u neobično nepovoljan položaj. Zbog siromaštva, i ne samo siromaštva, jedni su otišli u Ameriku, a drugi su nastavili da se bave starim krajiškim zanatima: vojskom, policijom i sveštenstvom (do samog kraja Austro-Ugarske mnogi su Krajišnici ostali lojalni kruni). I pored toga jedan sloj je uspeo, zajedno sa onim Srbima koji su živeli van Granice, da se ekonomski i kulturno uzdigne do te mere da je mogao da osnuje nezavisne institucije koje su trebale da poboljšaju položaj ostalog naroda.
Tako je u Zagrebu 1895. godine osnovana Srpska banka, koja će do Prvog svetskog rata postati jedna od najmoćnijih finansijskih institucija države, a pri osnivanju banke je pokazano da je to samo prvi korak ka ekonomskoj autonomiji i prosperitetu Srba, jer je zaključeno da je nužno zadružno organizovati seljake, a esnafski trgovce i zanatlije. Tako se 14.09.1897. godine osniva prva Srpska zemljoradnička zadruga u Sremskoj Kamenici, odmah preko puta Novog Sada, a iduće godine se u Zagrebu registruje Savez srpskih zemljoradničkih zadruga u Austro-Ugarskoj. U zadruge ne ulaze samo zemljoradnici, nego i trgovci, advokati, sveštena lica, te se za vrlo kratko vreme ceo jedan narod organizuje na sebi primeren način.

Moderne zadruge

Umesto stare patrijarhalne svojine iz Vojne krajine sada se uspostavlja moderna, ali se zadržava spoljašnji oblik zadruge, te se tako pod vidom staroga dešava najrevolucionarnija promena u biću toga naroda. Pred rat je bilo blizu 400 stotine zadruga, što znači da je jedna zadruga dolazila na oko 2.000 stanovnika. Krajem 1912. godine ukupni kapital Saveza je bio 142.436.251,95 kruna.

Napredak iz nevolje

Najviši momenat srpske samosvesti je to što su uspeli da se uzdignu i od vlastite konzervativne ideje, te više sebe nisu smatrali kao narod kojem nije primerena privatna svojina, bogaćenje, kultura, uljudnost itd... Svoj elitistički patrijarhalni konzervativizam su morali napustiti da bi opstali, a time što su se trudili da opstanu su nemerljivo ekonomsko jačali. Iz velike nevolje i nužde jedan narod je doveo sebe na ekonomski, kulturni i politički nivo građanskih naroda Evrope.

Da bi shvatili koliko se napredovalo, treba navesti da je Srpska banka osnovana sa kapitalom od samo 9.000.000 kruna. Dugovi zadrugara te godine su iznosili samo 10% kapitala, što pokazuje da je Savez bio neobično finansijski uspešan, a zemljišni fond Saveza sa preko 100.000 k.j. garantovao je stabilnost prihoda. U slučaju krize ili suše uvek je tu bila Srpska banka da pomogne.
Rast kapitala Srpske banke je išao vrlo sličnim procentima, te se može reći da Srbi iz Hravtske i Ugarske ulaze u dvadeseti vek sa učvršćenom ekonomskom autonomijom. Više im nisu potrebni patenti vladara da im garantuju privilegije, sada im je dosta jedna odredba Trgovačkog zakonika Ugarske da sami sebi garantuju ekonomsku nezavisnost. Za tridesetak godina od patrijarhalnog ratničkog naroda postaju ekonomski razvijena i samosvesna zajednica sa izgrađenom građanskom klasom. Može se pouzdano kazati da je to najveće čudo moderne srpske istorije.
Ostali narodi sa kojima žive, a pre svega Hrvati, nemaju takav ekonomski uspon ni samosvest, te dolazi do nesaglasja sa njima (uzrok usmerenosti nacionalizma hrvatske konzervativne ideje protivu Srba i Jevreja je ekonomskog osnova, jer su Srbi i Jevreji bili ekonomski snažniji u državi gde su se Hrvati osećali jedinim političkim narodom). Međusobno podeljeni ili ne, neki put sarađujući sa Mađarima, većinom sa banom, bio on Karl Kuen-Herdervari ili neki drugi, a ponekad i sa Hrvatima, Srbi vrlo uspešno sebe promovišu i kao politički narod. Vrhunac njihove političke samosvesti je Srpsko-Hrvatska koalicija, kad su postali vladajući momenat u Hrvatskoj. Svoju političku samosvest su zadobili u neprekidnom sukobu sa ugarskom i hrvatskom konzervativnom političkom idejom. Iako su do skora bili objekat austrijske germanizacije, Mađari pokušavaju da izvrše potpunu mađarizaciju nemađarskog stanovništva Ugarske, a Hrvati, iako neprekidno trpe pokušaje mađarizacije i odrođavanja, u velikoj meri smatraju da u Hrvatskoj državno pravo imaju samo Hrvati, tako da su se Srbi nalazili u posredovanijoj poziciji od drugih.

Ko je koga oslobodio?

Osnivanjem Kraljevine SHS Srbi iz Ugarske i Hrvatske priključuju se Srbima iz Srbije, što svakako nije bilo protivno njihovoj volji, ali su način i princip toga priključenja bili protivni njihovim dugoročnim interesima. Priključenje je ostvareno kao proširenje dotadašnje srpske države, te su Srbi iz Srbije navodno oslobodili Srbe iz Ugarske i Hravtske. Radi se o tome da su Srbi iz Ugarske i Hrvatske ušli u tu državu kao politički subjektivan i samosvestan narod, te nije jasno od koga su oslobođeni.
Proširenje administracije i pozitivnog zakonodavstva Države Srbije na nove zemlje je izvršeno sa samopouzdanjem i arogantnošću kao da se radi o pripojenju nahija. Koncepcija trojedinog naroda, centralistička uprava, razulareni konzervativizam i srbijanizacija političkog života su dovodili Srbe Prečane u vrlo nezavidan položaj.
Dok je sve to kod drugih naroda dobilo manjinski konzervativizam i nacionalizam, kod njih je bila samo zbunjenost, jer su ipak bili Srbi, istina drugačiji, ali Srbi. Oni kojima germanizacija nije naudila, kojima hrvatski ili mađarski konzervativizam nije mogao ništa, sada su poraženi od konzervativizma vlastitog naroda. Konzervativci svih naroda koji su ušli u tu državu, čak i srbijanski, do dana današnjeg tvrde kako su njihovi narodi izgubili tim ulaskom, što je delimično i tačno, ali su svi i mnogo toga dobili, čak i sami Hrvati, što je teško priznati, a od svih tih naroda su najviše dobili i najviše izgubili Srbi iz Ugarske i Hrvatske.

DNEVNIK


 

Deoničari Srpske banke iz Zagreba i njihovi naslednici, posle 60 godina, potražuju od tri sadašnje države svoju nasilno oduzetu imovinu

Vratite nam sto miliona dolara

Potomci se okupili i pre dve godine ponovo osnovali istu banku sa sedištem u glavnom gradu Hrvatske. Akcionari bili: Pupin, Mika Alas, Dunđerski...

Mihailo Šaškijević iz Čikaga, univerzitetski profesor u penziji, jedan od potomaka deoničara Srpske banke, proveo je godine istraživanja i rada, prikupljajući podatke o opljačkanoj i nasilno oduzetoj imovini ovog finansijskog giganta, čije je sedište, od osnivanja, bilo u Zagrebu.

Preživeli deoničari su se okupili u leto 2000. godine i ponovo registrovali Srpsku banku. Održali su vanrednu skupštinu deoničara u Zagrebu.
- Na toj vanrednoj skupštini deoničara izabran sam za predsednika Upravnog odbora Srpske banke. Taj položaj pre mene je imao dr Svetislav Šumanović, podban banovine Savske, a kasnije Hrvatske u Kraljevini Jugoslaviji. Svakako da ima mnogo pozvanijih i spremnijih osoba da vrše ovu dužnost, ali meni je povereno i ja sam dužan da obnovim rad Srpske banke - rekao je profesor Šaškijević u telefonskom razgovoru sa novinarom „Glasa".

Kako dalje navodi Mihailo Šaškijević, potomak Stevana Karamate, direktora ekspoziture nekadašnje Srpske banke u Beogradu i ugledne i bogate porodice Šaškijević, deoničara čija je imovina nasilno oduzeta, odluku o takvoj otimačini, posle Drugog svetskog rata, doneo je neki Žarko Vimpulšek, u ime Josipa Broza, kada je deoničare Srpske banke proglasio saradnicima neprijatelja. Prema toj presudi, ti saradnici su bili i Miloš Teslić, koga su ustaše zaklale, te Mihailo Pupin, Mihailo Alas, kao i mnogi drugi ugledni i bogati ljudi, koji su završili u Jasenovcu, Jadovnom i drugim logorima. Jedina greška bila je samo to što su bili bogati.
Srpska banka, veliki ekonomski gigant, nastala je u vreme Austrougarske monarhije. NJen istorijat traje duže od jednog veka.
Nekoliko uglednih ljudi, uglavnom članova pravoslavno-crkvenih opština, davne 1895. godine osnovali su Novčani zavod, pod imenom Srpska banka, koja je registrovana kao Deoničarsko društvo u Zagrebu.

Nepokretna imovina
Pored novca i vrednosnih papira, kako u zemlji tako i u inostranstvu, kada je nastala Nezavisna Država Hrvatska, 1941. godine, Srpska banka je posedovala ogroman kapital u nepokretnostima. Prema navodima Mihaila Šaškijevića i drugih potomaka, na prvom mestu je zgrada direkcije u Jurišićevoj ulici u Zagrebu, kao i zgrade ekspozitura u Novom Sadu u Grčkošlojskoj opštini, u Splitu na rivi, kao i u Senti, Subotici, Dubrovniku, Sremskoj Mitrovici, Šidu i Vukovaru.
U vlasništvu SB, bili su i hoteli „Lapad" i „Imperijal" u Dubrovniku, kao i kupališta Lapad i Sumartin. Što se tiče Beograda, njena je zgrada na uglu ulica kneza Miloša i Srpskih vladara, sedište Jadransko-primorske banke, direkcija sadašnje „Jugobanke". Srpska banka je imala deonice u železnicama Austrougarske. Dugačak je spisak preduzeća koja su bila u delimičnom ili viševećinskom vlasništvu ove banke.

Ko su bili deoničari
Deoničari Srpske banke, pored uglednih i bogatih Srba, bili su i Hrvati, Nemci, Mađari, Slovenci, Amerikanci, Italijani i Austrijanci. Poznati vajar Ivan Meštrović takođe je bio akcionar ove banke, kao i članovi porodica Dunđerski, Karamata, Medaković, Dobrović, Lađević, Kalember, Šaškijević i mnogi drugi. Ukupno 6.740 deoničara imalo je ukupan iznos od 570,000 deonica po nominalnoj vrednosti od 75 dinara Kraljevine Jugoslavije. Od svih njih, u životu je 2000. godine bilo samo njih osmoro.
Jedan od tih malobrojnih, još živih, je i Alija Izetbegović. Akcionari su bili i njegovi pokojni deda Alijaga i otac Mustafa Izetbegović iz Bosanskog Šamca.
Akcionari su bili i uspešni Srbi iz sveta, a među njima Mihailo Pupin, Mihailo-Mika Alas, koji su takođe na spisku opljačkanih u ovom slučaju.

Sredstva u stranim bankama
Srpska banka je imala velika sredstva u bankama u inostranstvu. To su potraživanja na računima kod sledećih banaka.
Irving trust Company, The Chase National Bank, The National City Bank - Njujork. The Canadien Bank - Montreal, Deutsche Bank - Berlin i mnoge druge, ukupno 24 banke u svetu. Ova sredstva su zarobljena zato što ne postoji pravno lice koje bi vršilo potraživanja od dužnika kojima ovakvo stanje Srpske banke ide i te kako u prilog.
Prema rečima Mihaila Šaškijevića, u Srpskoj banci se nije kralo i bankrot je bio nezamisliva kategorija. Svako od rukovodilaca i činovnika ove ugledne kuće, pre bi se ubio, nego ukrao ili proneverio zajedničku imovinu. I zato ne žele da otimačina njihovog bogatstva prođe tek tako.

Prvi počasni predsednik banke bio je dr Livije Radivojević, pravi tajni savetnik, nosilac velekrsta reda Franje Josipa. Prvi predsednik Upravnog odbora bio je baron Jovan Živković Fruškogorski, vitez Reda železne krune Drugog reda i Malteškog krsta reda „Svetog Stepana". Članovi Upravnog odbora bili su najugledniji Srbi Austrougarske tog vremena sa prostora Hrvatske i Vojvodine. Među njima poznati Lazar Dunđerski, Lazar Lađević, zet Nikole Tesle, dr Svetislav Šumanović, Stevan Kalember. Biti deoničar ove banke bila je patriotska dužnost svakog iole bogatijeg Srbina.

Prilikom osnivanja Srpske banke upisan je deoničarski kapital u iznosu od 1.530.000 forinti, a četiri godine kasnije glavnica je pretvorena u iznos od 3.060.000 kruna. Osnovni deoničarski kapital vremenom je rastao, tako je 1919. godine dostigao iznos od 25.500.000 kruna, a tri godine kasnije 162.000.000 kruna je pretvoreno u 40.500.000 dinara. Sa tim kapitalom Srpska banka je ušla u novoosnovanu državu - Kraljevinu Srba, Hrvata i Slovenaca. Kako Šaškijević ističe, jedna deonica ove banke u vreme Kraljevine Jugoslavije vredela je 75 dinara ili 1,5 američkih dolara.

Banka je imala razgranatu mrežu filijala, kako u Austrougarskoj, tako i u Kraljevini Jugoslaviji. Učestvovala je u osnivanju Podunavske banke u Beogradu, gde je imala udeo od 60 odsto deonica. Taj deo vlasništva je zadržan i posle udruživanja Podunavske banke sa Jadranskom. Time je, pored glavnog sedišta u Zagrebu, imala i filijale, 1914. godine osnovane u Novom Sadu i u Senti iste godine. Filijale u Dubrovniku, Splitu, Kninu, Subotici osnovane su 1921, a godinu kasnije u Sremskoj Mitrovici i Somboru, zatim Pančevu, Velikom Bečkereku i Vršcu.

Stvarni osnivač i duhovni otac Srpske banke bio je Vladimir Matijević, koji je osnovao i dobrotvornu ustanovu „Privrednik". Pošto nije imao svoju decu, preko ove organizacije brinuo je o srpskim siročadima kao svojoj deci. Pored toga, ova banka je imala i penzione fondove za činovnike i poslužitelje banke. Početkom Drugog svetskog rata i raspadom Kraljevine Jugoslavije, Pavelić i ustaški režim Nezavisne Države Hrvatske počeli su pljačku ogromne imovine Srpske banke.
Po naređenju Pavelića, svi nazivi koja su u osnovi imala nešto srpsko - promenjeni su. Tako je i ova banka 1941. godine postala Trgovinsko-industrijalna banka d.d. Zagreb. Ta izmena je preneta i na podružnice u Bačkoj i Dalmaciji. Samo u Banatu, koji je bio pod Nemcima, nije dozvoljena promena imena.

Kako navodi Šaškijević, tada su članovi Skupštine deoničara, kao i Upravnog odbora Srpske banke, bili u najvećem broju Pavelićevi ljudi. Iako nisu imali deonice, imali su oružje, kojim su nasilno izvršili sve svoje naume. Da bi nekako zadovoljili rad legalnih tela Srpske banke, naterali su nekoliko Srba deoničara da budu u to uključeni.

Tako se odvijala farsa vladavine „prava", iza koje je stajala gola pljačka imovine deoničara banke.
Dolaskom na vlast oslobodilaca na belim konjima u Zagreb, sve ono što je ostalo posle Ante Pavelića, oteli su komunisti. Malobrojne preživele akcionare proglasili su narodnim neprijateljima i organizovali sudske procese protiv njih. Tada su mnogi osuđeni na smrt ili dugogodišnje tamnovanje, a sve u cilju otimanja njihove imovine. Suđenje „narodnim" neprijateljima odvijalo se u Zagrebu
- Ta presuda nije presuda već obična sudska ujdurma, kojom je prikrivena brutalna otimačina. Upravni odbor Srpske banke neće tražiti da nam se vrati naša imovina na osnovu Zakona o denacionalizaciji ili bilo kog drugog. Jednostavno, ima da nam se vrati ono što nam je oteto. Javno pitam, kako može odluka sudije u Zagrebu da ima bilo kakav pravni značaj u Beogradu i Novom SaduŞ? Da li je to onda Srbija kolonija Hrvatske. Mi nemamo nameru da gubimo vreme sa mangupskim zakonodavstvom Hrvatske, Jugoslavije, pa i Slovenije. Ili nam vratite našu imovinu, ili ćemo mi da preduzmemo sve potrebne korake da se svima vama zatvori put u Evropu - poručuje Šaškijević.

Malobrojni članovi Skupštine ponovo osnovane Srpske banke su u Zagrebu, Beogradu, Novom Sadu i Čikagu.
Predsednik Šaškijević se obraćao i zvaničnicima Hrvatske tim povodom i bilo je, doduše malo stidljivo, nešto o tome i u medijima tamo. NJegova knjiga „Deoničari Srpske banke, žrtve zločina Pavelića, Broza i Tuđmana" u Zagrebu se prodavala ispod ruke.
Povodom toga obratio se za pomoć i Goranu Svilanoviću, ministru inostranih poslova u Saveznoj vladi.

- Srpska banka, osnovana 1895. godine, bila je izmanipulisana od Pavelića, konfiskovana „radi saradnje sa neprijateljem" od Broza i konačno preprodana od Tuđmana, u ime novostvorene „pravne" Republike Hrvatske. Srpska banka ima na području tri države (Hrvatske, Bosne i Hercegovine i Jugoslavije) imovinu koja se procenjuje između 50 i 100 miliona američkih dolara - stoji u pismu koje je Šaškijević uputio ministru Svilanoviću, na koje mu do sada nije stigao nikakav odgovor.

U nastavku pisma navode se nekretnine koje su bile u vlasništvu banke, kao i to šta se sada događa sa njima.
To su: palata u Jurišićevoj ulici 7, u strogom centru Zagreba.
Sada je u toj zgradi bespravno smeštena Poštanska banka Hrvatske, koja je poznata po proneverama (LJerka Ercegović i Kutle). Hoteli Imperijal i Lapad u Dubrovniku. Hotel Imperijal je prodat za neku sitninu nekom ministru Jerkoviću, iz Hrvatske, koji sada to želi da proda Amerikancima za 17 miliona dolara. U palati na rivi u Splitu smešten je ured Budišine stranke. Srpska banka je bila i suvlasnik rudnika Trepče (13.500 akcija). Trepču sada želi da zaposedne Soros.

Palatu u Novom Sadu, u Grčkoškolskoj ulici 2, koristila je neka slovenačka banka, za šta nije plaćala stanarinu pravim vlasnicima.
- Palata u Beogradu kod „Londona", gde je sada bespravno smeštena neka „Jugobanka", koja nam ne plaća stanarinu, niti je poznato da li plaća porez beogradskoj opštini, takođe je naša - navodi Šaškijević, obraćajući se ministru Svilanoviću, povodom i imovine u Srbiji. Tu su još i hotel „Plaža" u Ulcinju, kao i učešće u bankama u Sarajevu.

Šaškijević postavlja otvoreno pitanje svima nama koji živimo ovde.
- Otvoreno pitam Srbe, da li oni prihvataju odluku Žarka Vimpulšeka iz Zagreba, kojom se srpski rudnik „Trepča" daje u ruke Hašimu Tačiju. Ko ima kičmu i obraz neka ustane i kaže, jer taj rudnik je delimično i vlasništvo deoničara Srpske banke - poručuje Šaškijević.

Kristina Vlahović

Glas Javnosti

 


 

DON BRANKO SBUTEGA ZA "DAN"

Nastavlja se otimačina crkvene imovine


Govoreći o položaju katoličke vjerske zajednice u Crnoj Gori, don Branko Sbutega za "Dan" kaže da danas u Crnoj Gori nije problem da katolici iskažu svoje vjersko uvjerenje, s obzirom na to da su se promijenile političke okolnosti ili, bolje rečeno, ideološka supremacija. Sasvim je druga priča kad govorimo o katolicima kao socijalnoj grupi, ne samo zbog toga što smo kao grupa matematički minoritet nego što su osiromašeni, a crkva kao institucija opljačkana.
- Ta bezakonita otimačina njenih stoljetnih posjeda se nastavlja i danas. Nekad je to bilo sa pravnim predtekstom nacionalne eksproprijacije i konfiskacije, a sada je to posljedica prestrašne situacije sudstva u Crnoj Gori i neregularnih zakonskih normativa. Mogu navesti mnogo primjera, redom otkrivamo u kotorskom katastru desetine i desetine slučajeva pljačke naših vlasništva. Nažalost, ni pred kotorskim sudom ni pred ostalim republičkim institucijama od 1996. godine do danas nismo uspjeli po tom pitanju ni jednu parnicu da okončamo.
U ovom trenutku nije akutni problem pitanje povraćaja otete imovine, nego pitanje sprečavanja dalje otimačine - kaže Sbutega.
Govoreći o odnosima katoličke i pravoslavne crkve u Crnoj Gori, on ističe da crkve ne kontaktiraju samo preko popova, biskupa, vladika, nego i preko svojih vjernika. Nepobitno je da su vjernici i prije rata imali skladan suživot, prepoznavajući se kao nosioci iste duhovne baštine, odnosno ispovjednici istog jevanđelja. Odnosi pravoslavaca i katolika, gdje su stoljećima zajedno živjeli, uvijek su bili izuzetno dobri.
- Po mojoj osobnoj procjeni, kontakt crkava kao institucija je vrlo formalan i ne bih rekao da je iskren. Teško je tu iskrenost postići u trenutku kad se još nijesu rasplele političke situacije koje su dovele do kompromitacije tog odnosa - tvrdi don Branko.
On ističe da crkve uvijek na neki način dijele sudbine prostora.
- Mislim da crkve mogu jako puno da utiču na ono što se zove opšte civilizacijsko podizanje nivoa. Prvo među svojim vjernicama, a onda primjerom svojih vjernika mogu zaraziti dobrim stvarima jednu populaciju, kao što mogu i loši. To smo imali prilike da previše puta da vidimo.
B.Marković

http://www.dan.cg.yu/


 

NEKRETNINE Hrvatski biser postao najatraktivnije mjesto u kojem svjetska bogataška elita masovno kupuje vile i stanove

Rasprodaja Dubrovnika

Autor MAJA RILOVIC KOPRIVEC

 

Najmanje milijardu kuna prometa ostvareno je u kupoprodaji nekretnina na podrucju grada Dubrovnika u posljednih godinu i osam mjeseci! Zaprepašcujuci je to podatak Porezne uprave u Dubrovniku, u kojem je tržište nekretnina posljednjih godina doživjelo pravu eksploziju, a cijene atraktivnijih lokacija zbog stalne potražnje stranaca odletjele su u nebo i postale nedostupne domacem stanovništvu. Stranci koji su poželjeli kupiti dio dubrovackih znamenitosti u povijesnoj jezgri posljednjih su godina cijenu "kvadrata" stana povisili na pet-šest tisuca eura, a cijene rastu nakon što se Stradunom prošeta neka faca iz jet-seta.

Obiteljsko srebro


Raste i broj agencija za promet nekretnima, dobro posluju i odvjetnici, ali tržište je nezasitno i gotovo je nemoguce tocno utvrditi koliko je nekretnina promijenilo vlasnike u posljednjih pet godina. Cini se da ce povijesna jezgra Dubrovnika ove zime biti grad duhova jer je samo ove godine, bez okolice, poreznicima prijavljeno gotovo sedam stotina kupoprodajnih ugovora za nekretnine vrijedne gotovo 400 milijuna kuna!
Prodala sam rodnu kucu iza katedrale i nije mi žao. U nju je trebalo uložiti silan novac jer je bila derutna. Djeca imaju svoje obitelji i morala su riješiti stambeno pitanje, pa je jedini nacin da ostanemo živjeti u kuci bio obnova kreditom koji ne bih mogla vracati. Sin i kci morali bi u tom slucaju podignuti kredit za stanove. Ovako smo riješili problem. Stan medu zidinama priskrbio nam je dva stana izvan njih kazala je 65-godišnja gospoda.
Dubrovacko se podrucje polako gospodarski oporavlja, no moralo se živjeti i u godinama nakon rata. Domaci su ljudi posegnuli za obiteljskim srebrom prodajuci nekretnine u užoj gradskoj jezgri. Dubrovacke "kvadrate" sredinom i potkraj devedesetih najprije su kupovali ljudi iz drugih dijelova Hrvatske i iseljenici te stranci koji su u Dubrovniku boravili neposredno nakon rata. Tako su svoj dio Dubrovnika kupili Radomir Cacic, Miomir Žužul, Bosiljko Mišetic, bracni par Ogresta-Merlic, Josip Radeljak, Zdenka Gast, Wolfgang Petritch. Slijedili su ih poznati manje poznati stranci, Nijemci, Austrijanci, Amerikanci, Irci, Englezi, Rusi...

Interes Hollywooda


Za kupnju nekretnina zainteresirao se i Hollywood John Malkovich je medu prvima je dao ponudu za vilu Aurora u Trstenom a vlasnici ladanjskog dvorca na Šipanu navodno vec godinama odbijaju ponude Berlusconija.
Medu posljednjima se u kupnju nekretnina ukljucio grad Dubrovnik koji, uz državu, ima pravo prvokupa nekretnina zašticenih spomenika kulture i to kupnjom hotela Grand na Lopudu i ljetnikovaca u Rijeci dubrovackoj. No, ubrzo je odustao i oglasio prodaju nekretnina koje su bile preskupe za proracun.
Cini se da su domaci ljudi pomalo poceli gubiti vezu s realnošcu pa cijene rastu od 25 do 30 posto godišnje. Željeli bi prodati stan u gradu, a kupiti kucu izvan Dubrovnika, te da im još ostane novca. Stoga traže i više od 6000 eura po metru cetvornom. Cijene su trenutacno od 2500 do 4500 eura po metru cetvornom za bolje lokacije unutar zidina. Zamjetno rastu cijene nekretnina i na drugima gradskim predjelima pa vec i "kvadrat" nebodera u Mokošici, kao najjeftinijeg dijela Dubrovnika, stoji 1500 eura objašnjava Frano Bezic iz dubrovacke agencije za nekretnine "Spes".

Zemljišta za vile


Jedno su se vrijeme tražili stanovi iskljucivo unutar zidina, a sada se traže vece nekretnine izvan grada. Irci i Englezi, primjerice, sada traže gradevinsko zemljište za gradnju vila i manjih hotela. Za dubrovackom i cavtatskom povijesnom jezgrom te predjelom Ploca u Dubrovniku stalna je potražnja. Rusi, ali i Francuzi, Cesi, Madari traže kuce izvan Dubrovnika, pa je podrucje Cavtata i Konavala sve zanimljivije kaže Bezic.



20-sep-04

 

Država otima tudu banku?


12.09.2004.

Agencija za sanaciju prodaje Jubanku, umesto da je vrati vlasnicima

BEOGRAD - Ono što nije pošlo za rukom ustaškom poglavniku Ante Pavelicu i NDH, što su zapoceli komunisti 1945. godine, izgleda da ce završiti ministar finansija Mladan Dinkic. Naime, nekadašnja Jadransko-podunavska banka, sada Jubanka, u procesu je privatizacije, ali ne tako što bi bila pošteno vracena nekadašnjim vlasnicima i njihovim pravnim naslednicima, vec tako što bi za pare bila prodata zainteresovanim kupcima. Dakle, država prvo otima od jednog, pa prodaje drugome.
Dunavsko-podunavska banka bila je vecinsko vlasništvo Srpske banke D.D. Zagreb. Srpska banka je ugašena po uspostavljanju ustaške tvorevine Neovisne države Hrvatske. Kako bi spasili Jadransko-podunavsku banku, grupa srpskih privrednika dala je 1943. godine 16 miliona tadašnjih dinara za dokapitalizaciju. Medu njima su bili Olga Jovanovic, Vlada Ilic, Vlada Teokarovic, Avram Filipovic, Toma Maksimovic, Milan Stefanovic, Milan Miškovic, Cedomir Petrovic, Aca Petrovic, Ljubomir Nedeljkovic, dr Milosav Radivovic...
Oni su potpisali izjavu da daju 16 miliona dinara «u želji da imovinu Jadransko podunavske banke, kao sastavni deo imovine Srpske banke u Zagrebu ocuvaju, a da bi Jadransko-podunavska banka usled ratom promenjenih prilika ostala u srpskim rukama.»
Komunisti su 1945. godine odmah poceli sa otimacinom privatne imovine, ulepšavajuci svoje postupke friziranim imenima kao što su denacionalizacija, konfiskacija, agrarna reforma i slicno.
Ministarstvo financija Narodne Vlade Hrvatske, odnosno njegova Komisija za preuzimanje konfiscirane imovine novcanih zavoda, 20. veljace (februara) 1946. godine šalje dopis Ministarstvu finansija tadašnje Federativne Narodne Republike Jugoslavije u kome traži da preuzme akcije Jadransko podunavske banke. U dopisu se kaže da je «imovina Trgovinske i Industrijske banke (ranije Srpske banke) d.d. u Zagrebu konfiskovana pravomocnom presudom, pa je i akcijski posjed Srpske banke postao državnom imovinom. S obzirom na to što Jadransko podunavska banka ima svoje sjedište u Beogradu... ova Komisija moli da Ministarstvo financija FNRJ donese odluku o upotrebi akcija Jadransko-Podunavske banke, koje su konfiskacijom Srpske banke pripale državi».
Medutim, Ministarstvo finansija Narodne republike Srbije odlucuje 28. maja 1946. godine da ugasi Jadransko-podunavsku, a kasnije na njenom mestu i njenim sredstvima osniva se Jubanka. Kako je nedavno najavio ministar Dinkic, ponude za preuzimanje akcija Jubanke podnele su tri banke: Sosijet ženeral iz Francuske, OTP iz Madarske i Alfa iz Grcke. N. Bulatovic


Po zakonu
- Tender za prodaju Jubanke raspisan je u skladu sa svim zakononskim normama. Ovih dana tenderska komisija trebalo da završi bodovanje i donese odluku o pobedniku - rekla je za Nacional Marija Belic, P.R. Ministarstva finansija.
U Agenciji za sanaciju banaka su nam rekli da je direktor Milorad Džambic na sastancima i da ce se javiti, što se ni posle dva dana nije dogodilo. 

http://www.inter-nacional.com/srp/article.php?related=2&articleid=3189

 

Copyright © 2004 by Michael Shaskevich